ZAHVALA ZA ŠKOLSKU I PASTORALNU GODINU POD PLAŠTEM GOSPE KARMELSKE
U nedjelju, 14. lipnja 2026., u župnoj crkvi u Svetom Jurju u Trnju, svetu misu zahvalnicu za završetak školske i pastoralne godine predvodio je župnik, vlč. dr. sc. Silvio Košćak. U zajedništvu djece, mladih, roditelja, učitelja, nastavnika, djelatnika škola i župljana, župna je zajednica zastala pred Gospodinom kako bi zahvalila za sve darove koje je Gospodin udijelio tijekom protekle školske i pastoralne godine našoj župi i našim školama.
Zahvalnost na kraju godine ne odnosi se samo na ono što je bilo vidljivo, uspješno i lijepo organizirano. Zahvaljujemo i za sve ono tiho: za svaki trud, svaku molitvu, svaku riječ koja je nekome pomogla, za strpljenje roditelja, učitelja i nastavnika, za rast djece i mladih, za služenje tolikih ljudi u školi, obitelji i župi. Mnogo dobra događa se tiho, bez velikih riječi i bez traženja priznanja, ali ništa od toga nije nevažno pred Bogom.
U svjetlu nedjeljne Božje riječi, župnik je u homiliji istaknuo da Bog svoj narod najprije nosi. Prije zapovijedi dolazi milost, prije našega “moram” stoji Božje “ja sam te nosio”. Kršćanstvo nije samo lijep odgoj ni moralno popravljanje čovjeka: da je vjera samo u tome da budemo malo pristojniji i uredniji, ne bi nam trebao Spasitelj, već savjetnik. Evanđelje ide dublje: Bog ne čeka da čovjek postane bolja verzija sebe da bi mu se približio, nego njegova ljubav silazi upravo ondje gdje se najviše sramimo svoje slabosti.
Posebno smo molili za nova svećenička i redovnička zvanja. Iako nas svećenika ima malo i iako se redovnička zvanja danas mnogima čine rijetka, ne smijemo misliti da Bog više ne zove. U homiliji je istaknuto da neustrašiva molitva svake župe treba ostati: Bože, pozovi i između nas. Župnik je podsjetio i na dobre laike koji evanđelje šire ondje gdje žive i rade, jer žetva nije samo negdje daleko: ona je naš dom, naša župa, čovjek kojemu se nitko ne javlja, dijete koje ima ekran, ali nema mir, obitelj u kojoj bi netko prvi trebao spustiti glas.
U molitvu smo uključili i sve članove Škapularske bratovštine, žive i pokojne, njihove obitelji i nakane. Nakon misnoga slavlja zajednica se okupila pred oltarom Blažene Djevice Marije od Gore Karmela, gdje smo, na posljednjem mjesečnom susretu prije proslave Gospe Karmelske sljedećega mjeseca, Mariji povjerili završetak školske i pastoralne godine, našu djecu i mlade, naše obitelji, naše stare i bolesne, naše prvopričesnike i krizmanike, sve zahvale, brige i nakane koje nosimo u srcu.
Pred Gospinim oltarom molili smo da škapular ne bude samo vanjski znak ni pobožna uspomena bez života, već tihi poziv na život bliži Kristu: na postojanu vjeru, skromnu molitvu, čisto srce, vjernost Crkvi i djelotvornu ljubav. Marija nas ne odvodi od evanđelja. Ona nas uči primiti Boga koji nosi, ostati pod njegovim pogledom i dati se poslati u običan život s više vjere, više dobrote i više ljubavi.
Bogu hvala za sve dobro, vidljivo i skriveno, darovano kroz ovu školsku i pastoralnu godinu.