GOSPODINE, POZOVI I IZMEĐU NAS
Svetkovinu Presvetog Srca Isusova proslavili smo u petak, 12. lipnja, u kapeli u Hodošanu, svetom misom i klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, moleći osobito za nova duhovna zvanja i za časnu sestru Irenu Čemerika uoči njezinih prvih redovničkih zavjeta.
U središtu slavlja bila je sveta misa u kojoj smo, slušajući Božju riječ, zastali pred istinom da Bog ne ljubi čovjeka zato što je velik, snažan ili uspješan, već zato što je vjeran u ljubavi. U homiliji je istaknuto da je Presveto Srce Isusovo Božje Srce otvoreno za čovjeka koji se umorio od pokušaja da sam nosi svoj život. Evanđeoske riječi: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti”, posebno snažno odjekuju u vremenu u kojemu mnogi nose umor koji se ne vidi, rane koje skrivaju i terete koje svakoga dana moraju ponovno podići.
Nakon svete mise uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. U tišini i pjesmi, pred Kristom prisutnim u euharistiji, izmolili smo litanije Presvetog Srca Isusova i posvetnu molitvu Srcu Isusovu. Posebno smo molili za nova duhovna zvanja, za svećenike, redovnike i redovnice, za monahe i monahinje, da u Crkvi ne ponestane srdaca koja žive od Kristova Srca i koja se cijela daruju Bogu i ljudima.
Osobitu molitvu uputili smo za časnu sestru Irenu Čemerika, koja će 27. lipnja položiti prve redovničke zavjete u samostanu Družbe sestara franjevki od Bezgrešnog začeća u Dubrovniku. Njezina zahvala na molitvi i njezino svjedočanstvo da je put kojim je Gospodin vodi duboko prožet pobožnošću Presvetom Srcu Isusovu dodatno su nam posvijestili koliko je ova svetkovina lijepo mjesto za molitvu za posvećeni život. Ondje gdje se slavi ljubav Božjega Srca, ondje se rađa i želja da se život ne zadrži za sebe, već da se daruje Bogu i ljudima.
Neka Presveto Srce Isusovo učvrsti sestru Irenu u vjernosti, radosti, jednostavnosti i postojanoj ljubavi, a njezino darivanje neka bude blagoslov za njezinu zajednicu, njezinu obitelj, našu župu i cijelu Crkvu.
Svetkovina Srca Isusova podsjetila nas je da Crkva ne živi najprije od programa, aktivnosti i planova, koliko god oni bili potrebni, već od ljudi koji dopuštaju da ih oblikuje Kristovo Srce. Zato molitva za zvanja nije samo molitva da “netko” pođe za Gospodinom, već molitva da i u našim obiteljima, našoj župi i našim selima bude onih koji će imati hrabrosti reći: Gospodine, pozovi i između nas.
Presveto Srce Isusovo, smiluj nam se.
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce naše po Srcu svome.