U godini u kojoj obilježavamo 140. obljetnicu proširenja i posvete kapele sv. Ivana Nepomuka u Hodošanu dovršeni su radovi na njezinu unutarnjem uređenju.
Kapela je sagrađena 1835. godine, a 1886., za vrijeme župnikovanja Jurja Pečeka i uz dopuštenje zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Mihalovića, znatno je proširena te je povišen njezin toranj.
Vladimir Kalšan u knjizi "Iz vjerskog života Međimurja" opisuje kako je proširenje izvedeno na osobit način: porušen je desni zid lađe i pomaknut prema van za širinu pobočne lađe, dok je napetim svodom očuvano jedinstvo čitavoga prostora. Riječ je o rijetkom primjeru graditeljske inventivnosti, ostvarenom u duhu baroknoga shvaćanja prostora u vremenu kada su se sakralne građevine uglavnom gradile u neogotičkom stilu.
Tadašnji list Međimurje u broju od 28. studenoga 1886. sačuvao je dragocjen zapis o tom događaju:
„21. o. m. je bila svečanost vu Hodošani (fara sv. Gjurgj). Presvetli gospodin nadbiskup i kardinal Mihalović dopustio je dogradnju kapele i povišenje tornja. Troškovi su namireni iz crkvene blagajne, a puk je darovao 400 forinti. Novu kapelu posvetio je Herger Istvan, župnik iz Svete Marije i vicejašprišt. Kapela je sagrađena 1835.“
Na proširenje i danas podsjeća sačuvani latinski natpis: Incitatione parochi rev. dom. Georgii Peczek, aucta anno sal. MDCCCLXXXVI, što znači: "Na poticaj župnika, časnoga gospodina Jurja Pečeka, proširena godine spasenja 1886."
Velika obljetnica bila je poticaj da se kapela ponovno uredi za dostojno slavljenje liturgije, uz puno poštovanje prema njezinoj povijesti i prepoznatljivosti. Nakon postavljanja novoga oltara obojeni su zidovi, čime je unutrašnjost dobila svježinu i mirnoću, a lukovi, vitraji, slike i oltari povezani su u skladniju cjelinu.
Postavljena je nova rasvjeta koja omogućuje ravnomjernije osvjetljenje za bogoslužje te bolje ističe svodove, oltarni prostor i sakralni inventar, ne narušavajući jednostavnost povijesnoga prostora.
Za služitelje kod oltara nabavljene su nove sedilije. U prezbiterij je prenesena i povijesna sedilija koju su desetljećima koristili župnici u župnoj crkvi u Svetom Jurju u Trnju. Postavljena je na posebno izrađeno hrastovo podnožje, čime je dobila čvrsto i primjereno mjesto te ponovno služi svojoj izvornoj liturgijskoj namjeni.
Svim zahvatima nastojalo se sačuvati ono što kapeli daje njezin identitet, a istodobno je učiniti skladnijom, funkcionalnijom i dostojnom svetih slavlja.
Pri kraju su i radovi na temeljitom čišćenju i ugađanju povijesnih Angsterovih orgulja iz 1894. godine. O završetku tih radova i vrijednosti samoga instrumenta izvijestit ćemo zasebnom objavom.
Radovi su izvedeni zahvaljujući donacijama vjernika Hodošana, koje su u cijelosti namjenski utrošene za uređenje kapele. Kao što su Hodošančani prije 140 godina svojim darovima sudjelovali u njezinu proširenju, tako su i današnji naraštaji pokazali da im je stalo do prostora koji su primili od svojih predaka.
Od srca zahvaljujemo svima koji su svojim prilogom, radom i pomoći pridonijeli da u godini velike obljetnice sačuvamo povjereno nasljeđe i odgovorno ga predamo onima koji dolaze poslije nas.
