U utorak, 20. listopada 2026., euharistijskim slavljem i blagoslovom obilježena je obnova poklonca u Dvorišću, maloga sakralnog spomenika koji već gotovo dva stoljeća stoji uz nekadašnji seoski put, na rubu šume i polja. Na mjestu kojim su nekoć ljudi svakodnevno prolazili odlazeći na polja i vodeći stoku, a kojim se danas prolazi znatno rjeđe, obnovljen je jedan od tihih svjedoka vjere i života prethodnih naraštaja.
Poklonac potječe iz sredine 19. stoljeća i vrijedan je primjer bidermajerske sakralne arhitekture. Prema povijesnim zapisima, nekoć ga je krasio prikaz Presvetoga Trojstva, čiji izvorni inventar nije sačuvan, dok se danas u njemu nalazi mozaik s likom franjevačkoga sveca, kojega mjesna predaja prepoznaje kao svetoga Franju Asiškoga. Njegova obnova stoga nije bila samo briga za izgled jedne stare građevine, već i izraz želje da se sačuva dio vjerske i kulturne baštine ovoga kraja.
U homiliji je župnik, vlč. dr. sc. Silvio Košćak, polazeći od riječi svetoga Pavla da smo svi pozvani biti Božje prebivalište te Isusova poziva na budnost, istaknuo kako vrijednost nekoga mjesta ne ovisi o tome koliko ljudi pokraj njega prolazi. Podsjetio je na primjer svetoga Franje, koji je u zemlji, vodi, suncu i svemu stvorenome prepoznavao dar Stvoriteljeve dobrote, a u svakome čovjeku brata. Posebno je naglasio da nas obnova sakralnih spomenika treba potaknuti i na obnovu međuljudskih odnosa, jer briga za ono što su nam preci ostavili svoj puni smisao pronalazi u živoj vjeri i djelotvornoj ljubavi prema bližnjima.
Inicijativu za obnovu poklonca dao je Bojan Kolarić, Damir Horvat darovao je boje i obavio radove na bojanju poklonca, a Kristijan Tot pobrinuo se za uređenje prostora oko njega. Zahvaljujemo im na trudu, velikodušnosti i spremnosti da svojim doprinosom sačuvaju ovo malo, ali dragocjeno mjesto mjesne sakralne baštine.
Nakon euharistijskoga slavlja uslijedio je blagoslov obnovljenoga poklonca i molitva da ovo mjesto i ubuduće potiče prolaznike na zahvalnost Bogu, poštovanje prema stvorenome svijetu i brigu za bližnje.
Obnovljeni poklonac možda više ne stoji uz put kojim svakodnevno prolaze brojni ljudi, ali njegova nas prisutnost podsjeća da ne mora sve što je vrijedno biti veliko, posjećeno ili korisno. Neke stvari čuvamo zato što nas povezuju s onima koji su živjeli prije nas i podsjećaju na ono što želimo ostaviti naraštajima koji dolaze.
Više fotografija pogledaj u Galeriji...