Nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica 2025.
Bog je postao krhak – da dotakne našu ranjivost
U nedjelju, 13. travnja 2025., župna zajednica u Svetom Jurju u Trnju svečano je proslavila Nedjelju Muke Gospodnje – Cvjetnicu, ulaznu točku Velikog tjedna i pripremu za središnje otajstvo naše vjere: Kristovu muku, smrt i uskrsnuće.
Slavlje je započelo ispred crkve blagoslovom maslinovih grančica i zelenila, u spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem. Potom smo ušli u crkvu, gdje je uslijedila euharistija koju je predslavio naš župnik. U svojoj homiliji, pozvao nas je da u ovome tjednu ne ostanemo promatrači, već stvarni suputnici Krista koji i danas nosi križ.
Krist i danas nosi križ
„Muka Gospodnja ne završava u evanđelju – ona se nastavlja danas“, naglasio je župnik. Krist nosi križ u mladima koji ne mogu pošteno zarađivati za život. U starima koji su sami. U onima koji se bore s depresijom i tjeskobom, u obiteljima gdje vlada tišina, u susjedstvima gdje brat više ne poznaje brata.
U homiliji smo čuli poziv da prepoznamo Krista u suvremenim ranama svijeta – i da ne zatvaramo oči pred patnjom. Jer ne možemo voljeti Krista, a ignorirati čovjeka pokraj sebe. Bog ne spašava snagom, već ljubavlju. Ne vlada – već trpi za nas.
Poziv na odgovor – životom
Ulaskom u Veliki tjedan, Gospodin nam daruje sve – svoj život, tijelo, krv, svoje srce. A nama ostaje odgovor: ne riječima, nego životom. U malim žrtvama, u svakodnevnim susretima, u opredjeljenju za dobrotu i milosrđe.
„Ne prostiri tkaninu – prostri svoje srce”, citirao je župnik starodrevne crkvene oce, potičući nas da Cvjetnicu ne doživimo samo kao običaj, već kao osobni trenutak predanja Kristu.
Hvala svima koji su utkali sebe
Na kraju misnog slavlja, župnik je zahvalio svima koji su doprinijeli liturgijskom zajedništvu: zvonarima, pjevačima, čitačima, onima koji su okitili crkvu, i – posebno – našim ministrantima koji s puno predanosti služe Gospodinu. Njihova tiha, ali predana prisutnost omogućuje da Krist i po liturgiji bude živ među nama.
Uđimo u Veliki tjedan sa srcem koje ne traži lakši put, nego put ljubavi. Srce koje zna trpjeti s nadom, praštati s vjerom, i ljubiti – i kad boli. Jer Krist nas nije ljubio riječima, nego križem.
Gospodine, primi nas takve kakvi jesmo – i učini nas novima.
Fotogaleriju možete pogledati OVDJE.