Župni dvor

Sve fotografije snimio Ivan Barić - na slici je Dvor iz lipnja 2015. u vrijeme obnove ograde

Župni se dvor po svoj prilici oduvijek nalazio na istom mjestu na kojem se nalazi i danas. Izvori spominju „curia parochialis supra pagum in fundo spatioso erecta" ili „supra Ecclesiam ad septentrionem sitta" (K. v. 1688., 42-47; K. v. 1698., 247-255. Izraz ,,ad septentrionem" je sigurno pogrešan jer ako se prije nalazio „supra pagum" 'znad sela', nije mogao 10 godina kasnije biti sjeverno od crkve u nepristupačnom i močvarnom predjelu Sratke. Usp. L. M. I.  57.).

Vrlo zanimljiv opis župne crkve i župe Sv. Juraj u Trnju donose nam kanonske vizitacije iz 1688. godine kada je župu kao bekšinski arhiđakon posjetio zagrebački kanonik Ivan Zubić:

Župni dvor, za koji se tvrdi da je u novije vrijeme podignut iznad sela, bio je od drveta i pokriven slamom poput svih seljačkih kuća. Ovaj izvještaj potvrđuje činjenicu da su u Međimurju svi župni dvorovi ili kurije bili drveni, osim one u Štrigovi. Drvena građa bila je prečesto uzrokom velikih požara. Zbog toga su se vjerni Međimurci rado utjecali sv. Florijanu, zaštitniku od požara, podižući mu na čast mnoge spomen-stupove ili pilove („pileke"). Kanonska vizitacija iz 1701. godine spominje da se u župnom dvoru nalazi zanimljiv drveni inventar, a župnici u Selnici, Sv. Martinu na Muri i u Štrigovi služili su se kod jela drvenim tanjurima (K. v.  1701, 509. Životni standard promijenit će se sredinom 18. stoljeća prodorom kositra za upotrebu.u domaćinstvu. A. Horvat, nav. mj.).

 

Župnik Matija Blažeković (1639.-1688.) graditelj tog novog župnog dvora (stari je možda izgorio ili je zbog trošnosti bio porušen) bio je već 49 godina župnikom, a tada je imao 73 godine i bio je tako slab da više nije mogao služiti misu ni upravljati župom.

Godine 1698. Župni dvor također je doživio promjene; bio mu je nadograđen prvi kat.

Godine 1783. izgradio je župnik Juraj Vulama nov i prostran župni dvor (curia parochialis) jer je prijašnji drveni izgorio. Što se tiče župnog dvora, treba reći da se on odvajkada nalazio na mjestu gdje se nalazi i današnji župni dvor. Kanonske vizitacije već 1688. godine izvještavaju da se župni dvor nalazi „supra pagum in fundo spatioso" (iznad sela na udaljenom mjestu). Imao je okrugli oblik i bio je ruševan, imao je dva prozora sa zapadne strane i jedan s južne. Bio je drven i pokriven slamom kao i sve tadašnje seljačke kuće. Vizitator iz 1692. godine tvrdi da je župni dvor prizemnica i da je premalen, a župljani da se izgovaraju da su siromašni i da ga ne mogu popraviti. Naskoro je ipak nešto popravljeno jer je župni dvor 1698. godine doživio temeljitu obnovu, a bio mu je dograđen i prvi kat. Ova drvena zgrada stajala je sve do spomenutog potresa ili možda nekog požara za župnikovanja M. Šubarića, a onda je J. Vulama prije 1779. godine sagradio nov, zidani župni dvor s podrumom ispod čitave zgrade (K. v. 1779.,46-53.). Taj župni dvor, koji je vjerojatno bio duži od sadašnjega a bio je vrlo uzak, stajao je sve do 1880. godine kada ga je strašan potres, koji je srušio i zagrebačku katedralu, teško oštetio. Novi, sadašnji župni dvor građen je 1881. i 1882. godine. Župnik Juraj Vulama (1764. - 1799.) kao što se iz spomenutoga razabire, bio je vrlo spretan, sposoban i zauzet svećenik, tako da bismo drugu polovicu 18. stoljeća u ovoj župi s pravom mogli nazvati „Vulamino razdoblje".

Potkraj 17. st. župni je dvor bio drven, okruglog oblika pokriven slamom i u ruševnom stanju. Župljani su se izgovarali da ga zbog siromaštva ne mogu proširiti dogradnjom. Ali ipak 1698. godine tom je drvenom župnom dvoru bio nadograđen prvi kat (K. v. 1698., 247.). Čini se da je ovaj župni dvor postojao sve do župnikovanja J. Vulame i da je tada ili izgorio ili ga je župnik J. Vulama dao porušiti i na njegovom mjestu sagradio prije 1779. godine novu zidanu župnu kuriju (K. v. 1779., 113-123 izvještava da župna kurija „actu nova a fundamentis ex muro erecta" ima pet soba 'dvije boltane, a tri s drvenim stropom', a podrum da je ispod čitave zgrade.). Razorni je potres srušio taj duguljasti i uski župni dvor 1880. godine. Tadašnji župnik Franjo Rođak (1865. - 1881.) doživio je svu dramatičnost te katastrofe, kada je bila srušena i zagrebačka katedrala. Župnik se nalazio u svojoj sobi kada je 9. studenoga te godine u pola 8 sati u jutro zemlja počela podrhtavati. Zidovi su se župnog dvora raspucali, a vrata tako iskrivila da se nisu dala otvoriti. Župnik je ostao zarobljenikom gornjeg kata proživljavajući svu strahotu potresa. Konačno je mogao izaći iz sobe kroz prozor pomoću ljestava koje su mu ljudi prislonili na zid kurije. Čini se da su mu tom zgodom od straha oslabili živci i srce i da je od toga umro 13 mjeseci kasnije. Kako se u porušenom župnom dvoru nije moglo stanovati jer je bio opasan za stanovanje, župnik se odselio u kuću Perkovićevu u Sv. Jurju u Trnju, gdje je i preminuo u 68. godini života.

Novi župni dvor počeo je graditi F. Rođak, a nastavio je i dovršio novi župnik Juraj Pecek 1882. godine Župljani su sudjelovali kao težaci u gradnji i dali podvoz, a troškove gradnje, po tadašnjim zakonima, snosio je patron župe, grof Festetić. Građevinske je radove izveo graditelj Morandini iz Čakovca, ali vrlo loše jer je naskoro počela otpadati žbuka, a u podrum se slijevala voda. Tek kada je 1921. godine oko župnog dvora postavljen betonski kanal, vlage je nestalo (L. M. I. 21,58. Tom je prilikom i oko župne crkve postavljen be­tonski kanal, a crkva obnovljena. Dimenzije župnog dvora su sljedeće: širina 10 m, duljina 21 m, visina do krova 8 i pol m. Sobe su u prizemlju visoke 3,20 m, a u katu 3,60 m. Ispod zgrade se nalaze dva podruma, veći lijevo od ulaza na kat, a manji desno).

Manje popravke na župnom dvoru bio je dužan obavljati župnik sa svojim župljanima i to svatko s polovicom troškova, dok je veće popravke bio dužan obavljati patron župe. Tako je patron 1913. godine dao popraviti sve prozore i kapke („šalaporke") na prozorima, a sve prozore i vrata dao prebojati. Temelji­tiji popravak obavljen je 1921. godine kada je na župni dvor bio po­stavljen gromobran, oko zgrade su iskopani kanali i u njih stavljene betonske cijevi. Patron je 1919. godine popravio tarac na tavanu, a 1921. i veliku sobu (palaču) na prvom katu, kao i gostinjsku sobu. Velika soba ili palača ima još danas lijepo oslikan strop.

Nad ulazom u župni dvor podignuta je nadstrešnica koju je 1915. godine župnik A. Fischer pretvorio u verandu. Još ranije, 1911, župnik je na sjevernoj strani zgrade dogradio kuhinju sa smočnicom, a uz nju i pecaru, krušnu peć i stan za slugu. Na istočnoj strani župnog dvorišta nalazi se zidana staja koja je građena 1891, veličine 8 x 21,50 m. Osim nje postojala je na toj strani i stara staja podignuta od drvene građe 1848. godine i kupljena od patrona za vrijeme župnika J. Peceka. Ona je bila 1911. temeljito popravljena i otad je služila za drvarnicu. Ostale gospodarske zgrade (svinjci, žitnica s kolnicom i kokošinjci) podignute su još 1848. godine. Stara kovačnica koja se nalazila uz put prema selu Palinovcu, oko 60 m udaljena od ceste, bila je porušena 1911. godine U župnom se dvorištu nalazilo više kukuruzana ili „koružnjaka", još iz 1822. i 1841. godine. Iz istog vremena potječe i štagalj ili „škedenj" koji je tijekom vremena doživljavao popravke i adaptacije, ali i danas postoji (Nekadašnja stara dograđena kuhinja i praonica rublja, stara žitnica i jedan stari „koružnjak" bili su 4. ožujka 1966. prodani ja javnoj dražbi, a od dobivenog je novca župnik Mirko Kočila dao podići ogradu oko župnog dvora, popraviti i obnoviti spomenik sv. Florijana pred župnim dvorom, a podigao je dvoja velika i jedna mala željezna vrata na ulazu u župno dvorište. L. M. II. 76-77.).

Cijeli veliki vrt oko župnog dvora bio je ograđen plotom koji je bio uzrokom mnogih nesporazuma, sukoba, svađa i sudskih sporova između župnika i župljana. Prema pozitivnom mađarskom i hrvatskom pravu i prihvaćenoj praksi, troškove za veće popravke u župi snosio je patron župe, a manje župnik sa župljanima, svatko po polovicu (L. M. I. 58,62.). Župnik nije bio obvezan na veće popravke ako njegov dohodak prema popisu od 1802. i ispravku kanonskih vizitacija od 1822. godine nije iznosio više od 500 forinti. Svako je selo imalo svoj dio ograde ili plota oko župnog dvora koji je moralo održavati i popravljati. Plot je na početku 20. stoljeća bio od pletenih šiba. Župljani su prema gore rečenome morali ogradu popravljati, a patron iznova graditi. Župljani su međutim za vrijeme župnika J. Peceka (1882. - 1910.) odbijali popravljati ogradu tako dugo dok se ona nije posve srušila. Takav srušeni plot nije više bio za popravak, nego je trebalo napraviti novi, a to je bila obaveza patrona. U tom su sporu glavnu riječ vodili župljani sela Palinovec. Dakako da je pri tome najviše štete pretrpio sam župnik. Taj spor oko plotova i povlačenje po sudovima trajao je punih 7 godina. Na koncu su pobijedili Palinovčani jer je sudskom odlukom ministarstva za vjeru i prosvjetu 1919. godine u Budimpešti bilo dosuđeno da patron Festetić vrati Palinovčanima troškove za gradnju vrtne ograde ili plota.

Ogradu u dvorištu  građena je od betona, željeznih stupova i žice podigao je župnik A. Fischer 1913. godine ( a skinuta je tek 1990. godine za vrijeme župnika Markušića)

U vremenu nakon 2018.  međuvremenu su obavljeni najnužniji popravci na crkvi i župnom dvoru. Novcem od otkupa patronata i prihodima dobijenim iznajmljivanjem sjenokoša župnik je 1928. sagradio nov štagalj, prigradio novu šupu, gumno popodio, parme izbetonirao i sagradio zidano spremište za gospodarske strojeve s pokrovcom od armiranog betona. U istočnom dijelu tog spremišta uredio je ledaru za 30 vozova leda. U tim gradnjama župljani su pomagali kao težaci i dali sav podvoz. Župnik Andrija Fischer bio je vrlo vrijedan gospodar.

Za vrijeme župnika Mirka Kočile, u teškim ratnim prilikama trebalo se brinuti o izgledu župnog dvora i crkve. Crkveni je odbor prihvatio župnikovu inicijativu da se poruši stara drvara koja je nekoć služila kao staja. Od drveta i crijepa te drvare bili su 1943. godine u travnju podignuti novi svinjci i drvara, a bila je napravljena nova staja, žitnica i peradarnik.

Ograda prema glavnoj cesti sagrađena je 1990. godine uz znanje i pomoć tadašnjeg Mjesnog odbora koji je omogućio nabavu materijala bez poreza. Naime, Župa nije imala pravo poput ostalih društvenih i političkih organizacija za popuste pri nabavi. Župnik Markušć obratio se predjedniku Vijeća MO Ivanu Bariću i problem je riješen narudžbenicom Mjesnog odbora. Tom prilikom uz ogradu i na dvorište dovezeno je i rasplanirano i 90 kamiona zemlje.

Ograda se obnovila 2015. godine. Skinute su drvene letvice i stavljeni kovani uzorci, a drvene lijese zamienile su se kvalitetnim i teškim kovanim dverima.

 

Fotografije snimljene 12. siječnja 2003. godine:

Fotografija iz 9. kolovoza 2004.

Uređenje fasade (kolovoz 2011. godine)

Fotografija Župnog dvora snimljena 12. prosinca 2011. godine

 

 

Lipaj 2015. godine - obnavlja se ograda prema glavnoj cesti - umjesto drvenih letvica u betonske okvire stavlja se kovana ograda i nove vratnice.