Voditelj koncelebrirane Svete mise
Dr. Milan Šimunović, izvanredni profesor, rođen je 21. rujna
1941. u Kompolju, općina Otočac. Osnovnu školu završava u
Kompolju i Otočcu, a klasičnu gimnaziju u Biskupskom sjemeništu
u Pazinu, gdje započinje teološki studij na Visokoj bogoslovskoj
školi u Pazinu, a po prestanku djelovanje ove Škole, u jedan
semestar studira u Zadru a potom ga biskup šalje u Bogoslovsko
sjemenište u Zagreb, gdje završava studij na Katoličkom
bogoslovnom fakulteetu. Biskup senjsko-modruški mons. Dr. Viktor
Burić zaredio ga je 18. prosinca 1966. za svećenika u senjskoj
katedrali. Na KBF-u u Zagrebu diplomirao je 6. lipnja 1968., s
radnjom na temu: « Pojam svjedočenja u Bibliji, posebno u
Ivanovskim spisima » (pod vodstvom dr. Bonaventure Dude).
Polaže magisterij 17. prosinca 1968. uz radnju « Razvijanje
osobnosti kod svećeničkih kandidata - teološko-pedagoški aspekti
» (mentor prof. dr. Jordan Kuničić).
Potom dolazi na službu u Biskupski ordinarijat u Rijeci.
Sudjeluje u pripremi proslave uspostave Riječko-senjske
nadbiskupije. Imenovan je tajnikom prvog riječko-senjskog
nadbiskupa i metropolite mons. dra Viktora Burića. U isto
vrijeme (od travnja 1969. do listopada 1970.), a na Visokoj
bogoslovskoj školi u Rijeci predaje pedagogiku i homiletiku. U
međuvremenu je i povjerenik za svećenička zvanja, pomaže u župi
sv. Terezije od Maloga Isusa na Vežici u Rijeci i sudjeluje u
drugim, pastoralnim pothvatima.
U listopadu 1970. odlazi u Rim, u Papinski Hrvatski zavod sv.
Jeronima, radi specijalizacije iz katehetike na «Universit?
salesiana - Facolt? di Scienze dell'educazione - Istituto di
catechetica». 30. listopada 1973. s radnjom « La catechesi
postconciliare in Croazia - analisi, valutazione, prospettive
» (mentor prof. Emilio Alberich) polaže magisterij iz
odgojnih nauka - specijalizacija katehetika. U hrvatskoj crkvi
sv. Jeronima započinje organiziranije okupljanje vjernika
Hrvata, osobito mladih, iz Hrvatske i BIH, koji se nalaze u Rimu
(ili kao kućne pomoćnice ili na čekanju za odlazak u daleke
zemlje). Još 1974. za vrijeme specijalizacije u Rimu, postaje
članom Katehetskog vijeća Biskupske konferencije te
predsjednikom Stalnog odbora za Katehetske ljetne škole (od
1974. do 1993.), predvodeći održavanje Katehetskih ljetnih škola
za katehete i katehistice, uz izdavanje više Zbornika radova.
8. listopada 1977. brani doktorsku disertaciju: «
Conseguenze catechetiche delle rifessione teologica sul fenomeno
dell'ateismo contemporaneo » (mentor prof. Emilio Alberich),
i postiže naslov doktora odgojnih nauka - sa specijalizacijom u
katehetici. Pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (17.
srpnja 1995.) dokument o doktoratu u Rimu nostrificiran je kao
“doktor teoloških znanosti u specijalizaciji Pastoralna i
liturgijska pitanja u konkretnim društveno-kulturnim
okolnostima.
U akad. godini 1977./78. imenovan je predavačem na Visokoj
bogoslovskoj školi u Rijeci, na katedri pastoralne teologije.
Zbog više obveza nije mogao preuzeti i službu predavača (gosta)
na Katehetskom institutu KBF-a u Zagrebu. Pokreće osnivanje i
postaje pročelnikom Pastoralnog instituta pri VBŠ (1984. -
1986.)
U rujnu 1986., na preporuku pročelnika katedre pastoralne
teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu dr.
Josipa Ladike Fakultetskom vijeću Katoličkog bogoslovnog
fakulteta u Zagrebu, predložen je za predavača pri istoj
katedri, ali je (prema izvješću dr. Ladike) nadbiskup mons.
Josip Pavlišić odgovorio da se to ne može prihvatiti jer da, uz
ostalo, mora graditi crkvu u sv. Mateju u Viškovu.
Pokreće osnivanje Pastoralnog instituta pri VBŠ u Rijeci,
čiji je pročelnik dvije godine.
Od listopada 1997. izabran je na funkciju prorektora na
Teologiji u Rijeci (što vrši do listopada 2001.). U isto vrijeme
član je Vijeća Teologije te tajnik Teološkog pastoralnog tjedna
i predsjednik komisije za Razredbeni ispit, a 1993. imenovan je
predstojnikom Instituta za teološku kulturu laika pri Visokoj
bogoslovskoj školi u Rijeci.
20. travnja 1995. promaknut je (što se na crkvenim učilištima
počelo primjenjivati tek poslije demokratskih promjena) u
znanstveno-nastavno zvanje asistenta na Teologiji u Rijeci, a 6.
ožujka 1996. i u zvanje višeg asistenta.
Na temelju mišljenja Stručnog povjerenstva KBF-a a potom i
Matičnog povjerenstva Sveučilišta u Zagrebu, Vijeće Katoličkog
bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabralo ga je na
sjednici 28. studenog 1997. u znanstveno-nastavno zvanje docenta
pri Katedri pastoralne teologije KBF-a za potrebe Teologije u
Rijeci, a veliki kancelar KBF-a mons. dr. Josip Bozanić imenovan
je docentom 27. veljače 1998.
23. svibnja 2003.,. nakon ispunjenih uvjeta, izabran je u
znanstveno - nastavno zvanje izvanrednog profesora KBF-a.
Predaje u dva navrata (akad. godine 1999./2000. i 2001/2002.)
na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, za postdiplomande
(magisterij i doktorat) pri katedri pastoralne teologije. Član
je Vijeća Teologije i ujedno pomoćnik predstojnika za znanost i
nastavu. Od listopada 2002. voditelj je i Teološko-katehetskog
seminara za odgojiteljice u vjeri u javnim predškolskim
ustanovama i za župne suradnike (u župnoj katehezi i u radu s
obiteljima), a akad. godine 2004./2005. koordinira otvaranje
Škole za stručno osposobljavanje župnih suradnika/animatora i
odgojiteljica u vjeri u javnim predškolskim ustanovama.
Sudjeluje, a dijelom i predaje, na znanstvenim i stručnim
skupovima u domovini i inozemstvu.
-----------------------------
Osim profesorske službe kroz cijelo vrijeme, nakon povratka
sa specijalizacije u Rimu, djeluje u pastvi, najprije kao župnik
u sv. Mateju (Viškovo) (od rujna 1977. do rujna 1988, a potom u
župi Uznesenja Marijina u gradu Rijeci do 1997. Od listopada
2001. pa dalje pomaže kao vanjski suradnik u “župničkoj skupini”
župa: Kukuljanovo, Škrljevo, Krasica, Praputnjak, Hreljin i
Zlobin, te od rujna 2004. u župi sv. Ane na Gornjoj Vežici.
Na nadbiskupijskom planu vrši kroz neko vrijeme i službu
koordinatora svih vijeća nadbiskupije, kasnije i biskupskog
vikara za pastoral, član je prezbiterskog vijeća i zbora
konzultora u više mandata, kroz jednu godinu i ravnatelj
Bogoslovnog sjemeništa u Rijeci (1979./1980)., koordinira kroz
petnaest godina (do 1993.) «Tečajeve o braku» (za zaručnike i
mlađe bračne parove - četiri turnusa godišnje), te «Mjesečne
konferencije za redovnice», u ožujku 1994., po osnivanju
Pastoralnog vijeća nadbiskupije imenovan je tajnikom kao i
voditeljem Odbora za školstvo, katehezu i mlade, te okviru istog
Vijeća. Pokreće okupljanja mladih na razini Nadbiskupije. U tom
svojstvu koordinira pripremu i održavanje Zborovanja mladih
(1995.).
Početkom demokratskih promjena na Katehetskim ljetnim školama
i drugim forumima (i kao član Katehetskog vijeća BK) zalaže se
za uvođenje konfesionalnog modela vjeronauka u školski sustav,
koordinira sve pripreme za uvođenje vjeronauka u školu,
pročelnik je Ureda za katehizaciju i školstvo, u školskoj godini
1991./92.(kada je uveden vjeronauk u školu) vrši i službu
vjeroučitelja u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji (dvije
godine), organizira seminare za vjeroučitelje kao i susrete
katoličkih prosvjetnih djelatnika. Pokreće i prvi je urednik
vjerske emisije na Radio Rijeci «Katolički vidici», ujedno je
predsjednik Metropolitanske komisije za sredstva društvenog
priopćavanja. Postaje i članom nadbiskupijskog povjerenstva za
povratak prognanika i organizaciju crkvenog života na ratom
opustošenim područjima (Like i Korduna) (lipanj 1995.).
Mons. dr. Anton Tamarut, nadbiskup obavješćuje ga 26.
studenog 1996. da ga je, na njegov prijedlog papa Ivan Pavao II
imenovao svojim počasnim kapelanom, s čime se stječe pravo na
naslov «Monsignore». 21. srpnja 1997. prestaje vršiti župničku
službu kako bi se mogao više posvetiti profesorskoj službi i
drugim zadacima u promicanju struke.
Zbog izuzetne važnosti jačega usustavljenja konfesionalnog
modela vjeronauka u školi te novih usmjerenja župne kateheze,
Hrvatska biskupska konferencija (18. lipnja 1998.), na svom
zasjedanju izabire ga za predstojnika Nacionalnog katehetskog
ureda Hrvatske biskupske konferencije. Međutim, zbog potrebe
koordinacije vjeronauka u školi i župne kateheze u
Riječko-senjskoj nadbiskupiji nadbiskup mons. dr. Anton Tamarut
traži da i dalje vrši službu pročelnika Ureda za katehizaciju i
školstvo. Tako dio tjedna djeluje na Teologiji i u Ordinarijatu
a drugi dio u Nacionalnom katehetskom uredu u Zagrebu.
Na međunarodnom planu, od svibnja 2000., član je Europske
katehetske ekipe (Equipe européenne de Catéch?se).
20. svibnja 2002., nakon četiri godine obnašanja službe,
vidjevši da je ipak prezahtjevna a da bi se mogla spajati s
vršenjem profesorske službe, što je bilo povezano s putovanjem
svakoga tjedna Rijeka-Zagreb (što je najviše utjecalo i na
pogoršanje zdravlja – kralješnica/druga operacija), kao i
susrećući se s nizom teškoća u Tajništvu HBK što se tiče
restrukturiranja Nacionalnog katehetskog ureda HBK kako bi
odgovorio zahtjevima vremena, upućuje molbu predsjedniku HBK
mons. Josipu Bozaniću da ga razriješi službe predstojnika NKU-a
HBK, što je i ostvareno 20. listopada 2002., makar se od njega
više puta tražilo da nastavi vršiti tu odgovornu službu, pa čak
i da se preseli u Zagreb.
Potom se najviše posvećuje službi profesora na Teologiji u
Rijeci, sa službama u okviru Teologije koje su gore navedene, uz
suradnju u župnom pastoralu.
Dana 5. kolovoza 2009. vodio je koncelebriranu Svetu misu u
Svetištu Trsat za brojne hodočasnike, od kojih je naviše bilo iz
Donjomeđimurskog dekanata Varaždinske Biskupije.
Povratak na početak