Priča o hodočašću

(napisala: Mateja Vuk)

Župa Svetoga Jurja nastavlja svoja inozemna hodočašća. Tako smo ove godine hodočastili putevima domovine i okolnih država pokojnog, ali u našim srcima još uvijek živog, pape Ivana Pavla II. U vremenu od 3. do 9. kolovoza posjetili smo Prag – prijestolnicu Češke, Poljsku – gradove Krakow, Wadowice, Wieliczka i Czestochowa i na kraju Budimpeštu u Mađarskoj.

Nakon noćne vožnje kroz Sloveniju i Austriju u prijepodnevnim satima stigli smo u Prag. Prag (češki Praha) je glavni grad s 1,2 milijuna stanovnika, najveći grad Češke te njeno kulturno i gospodarsko središte. Od srednjeg vijeka, govorilo se da je Prag jedan od najljepših gradova na svijetu, zato ga i zovu -zlatnim gradom. Iako u samoj Češkoj ima samo oko 20%  katolika, postoje mnogobrojne građevine, crkve, katedrale, muzeji, groblja, starogradske jezgre i spomenici koji zaslužuju biti posjećeni i viđeni. Prag leži na rijeci Vltavi koju okružuju dobro očuvane srednjovjekovne jezgre; Hradčani i Malá Strana na lijevoj obali te Staré Město i Nové Město (Stari i Novi grad) na desnoj obali Vltave. Od 1992. stari dio Praga uvršten je u UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi. Poznati umjetnici poput Mozarta, Beethovena, Čajkovskog, Rodina divili su se arhitekturi Praga i veličali njegovu ljepotu i šarm. Nadahnuto su o rodnom gradu pisali Seifert, Kafka i Kisch.

Nakon panoramnog razgleda grada prošetali smo Starim Mestom : Vaclavskim namestima – dugim trgom na kojem se nalazi Narodni muzej, Narodnom ulicom, Karlovom ulicom,Starogradskim trgom sa Starogradskom vijećnicom ( koja nije jedinstvena zgrada, već kompleks 5 kuća kupovane i spajane stoljećima) i Tinskim hramom.  Okomito na Trg nalazi se tzv. Astronomski sat koji datira iz 15 st. i veličanstveno je ostvarenje astronomske nauke.  Na njemu se nalaze figurice apostola, kostura, Turčina, škrtca i raskalašenika. Sat pokazuje godine, dane, i sate, pokazuje izlazak i zalazak sunca, mjeseca i nebeske znakove. Svaki puni sat odvija se „mimohod apostola“ koji okuplja stotine ljudi ispred sata.  

Kako je Češka poznata po pivu, tako je i naš prvi dan boravka u Pragu završio večerom u jednoj od mnogobrojnih pivnica s tradicionalnim menijom i neizostavnim crnim, odnosno svijetlim pivom (Kozel, Pilsner…).

Drugi dan proveli smo u pratnji lokalnog vodiča, iliti „vodičke“ koja nas je provela i upoznala s Pragom. Razgledali smo Hradčane : katedralu sv. Vida u kojoj su sačuvani ostaci Svetoga Vida. U istoj nalazi se i tijelo Sv. Ivana Nepomuka. Velebno zdanje počelo se graditi u 14. st. i ima osam kapela u svetištu katedrale. Najvrednija od njih je kapela Svetog Vaclava – zaštitnika Češke iznad koje se nalazi krunidbena prostorija u kojoj je čuvano češko krunidbeno blago. Impozantni su i vitraji kapela kao npr. onaj Ćirila i Metoda u  Novoj nadbiskupskoj kapeli. Prošli smo kraj Zlatne Ulice koja je poznata po minijaturnim kućicama koje su izgrađene u 16.st. uz obrambeni zid. Legenda govori da su tu živjeli alkemičari, a nalazila se i ženska kaznionica. Na Hradčanima se nalazi i samostan Strahov, iza čije se ulazne crkvice nalazi kapela sv. Roka.  Loreta ili Sveta kuća zove se sitna građevina u sredini hodočasničkog mjesta uz koju stoji legenda da su kućicu u kojoj je  živjela Djevica Marija u Nazaretu, anđeli prenijeli u Trsat i u Italiju da je spase pred nevjernicima koji su okupirali Svetu zemlju. Mjesto u Italiji zvalo se Loreto.

Starim dvorskim stepenicama spustili smo se u dio grada Mala strana. Treba spomenuti i vrhunski primjer praškog baroka – hram Sv. Nikole podignut u 18.st. u čijoj se crkvi nalaze orgulje na kojima je svirao i sam Mozart. Iako Prag ima nekoliko mostova, treba spomenuti izvanredno djelo srednjovjekovnog graditeljstva – Karlov most (Kameni most, Praški most). Ime osnivača ima tek od1780.godine koji je položio kamen temeljac. Most se gradio od 1357. do početka 15. st. na mostu ima 30 kipova, od kojih je većina napravljena u razdoblju 1683. – 1714.god. najstariji je kip Sv. Križa, a najboljim se smatra kip San Sv. Luitgarde. Tu se nalazi i Kip Sv. Ivana Nepomuka koji je zaštitnik Češke i grada Praga, zaštitnik ispovjednika, kraljica, mostova i protiv poplava, kao i zaštitnik Hodošana.  Njegova slika, u umjetnosti, simbol je sakramenta sv. ispovijedi. Na dvoru kralja Vaclava IV. radio je kao savjetnik i odvjetnik siromašnih. Kod njega se ispovijedala kraljica, koju je savjetovao da strpljivo podnosi teški karakter svoga supruga. Kralj je želio znati što kraljica govori za vrijeme ispovijedi, no sv. Ivan Nepomuk je uporno to odbijao, jer kao svećenik to ne smije nikome govoriti. Zatvoren je u tamnici i nakon upornog odbijanja ubijen 20. svibnja 1393.g. Tijelo su mu zapalili, zavezali za kotač i bacilli s mosta u rijeku Vltavu.

Od ostalih kipova najpoznatiji su „Praški Turčin“, sv. Ivan iz Mathe, Sv. Ivan postinjar…

Dan smo završili vožnjom brodom po Vltavi, večerom na brodu uz pjesmu i ples.

Sutradan, četvrti dan, nakon odjave iz hotela nastavili smo svoje putovanje prema Poljskoj, točnije Wadovicama-  rodnom mjestu pape Ivana Pavla II.

           Nadomak rodne kuće Ivana Pavla II. nalazi se bazilika u kojoj je kršten Papa i u kojoj smo prisustvovali Sv. misi koju je predvodio naš župnik na latinskom jeziku uz čitanja na hrvatskom koja je čitala naša hodočasnica župe Iva Ivković. Na svakom pokrajnjom oltaru bazilike sve podsjeća na Ivana Pavla II.; njegove slike, njegovi kipovi ali i prisutnost njegova duha. Kuća našeg Pape ispunjena je slikama, suvenirima, detaljima iz njegova života, njegovim stvarima za jelo, odjećom, kolijevkom… Ali kao i bazilika ali i same Wadovice daje osjećaj unutarnjeg mira i Njegove punine. Naravno da je bilo nezaobilazno ,uz sve te prizore koji dočaravaju Papin život,  kušati i hranu koju je on jeo. Mi smo odmah prešli na njegov omiljeni desert – kolač kremovke. No, o ukusima se ne raspravlja, pa iako je Papa, bio je čovjek, jedan od nas.

            Sljedeći dan uz pratnju lokalne „vodičke“ razgledali smo Krakow.  Krakow je grad na jugu Poljske u centralnom djelu Europe. Bivši poljski glavni grad zadržao je do danas najviše povijesnih spomenika i kulturnih dobara u svojoj zemlji. To je grad kazališta, galerija, zabave, lijepih trgovina, kako s modernim, tako i onim s folklornim artiklima, grad za istraživanje, kupnju i šetnju u prošlost. Danas ovaj grad nosi mnogo nadimaka poput "Kraljevski grad", "grad stotinu crkava", "Poljska meka" i "glavni duhovni grad Poljske". Gotička katedrala iz 14.st., dvorac u kojem su stolovali poljski kraljevi, Stari grad sačuvan prema srednjovjekovnom uličnom planu, Glavni trg, Crkva sv. Marije i zdanja Jagiellonskog sveučilišta među najstarijima su u Europi – svi se nalaze na UNESCOvu popisu zaštićenih kulturnih spomenika.

Jezgra starog grada je ujedno i glavni trg Krakowa, Rynek Główny. Trg potječe još iz srednjeg vijeka, gotovo cijeli trg sa svojim građevinama očuvan je do današnjeg dana. U samom središtu trga nalazi se Sukiennice, zgrada koja je u prošlosti služila kao tekstilno trgovačko mjesto, a danas je dio Nacionalnog muzeja, dok se u podnožju i danas nalaze štandovi sa suvenirima i krznom. Odmah do nje nalazi se usamljena kula koja je ostatak Vijećnice koja je uništena u 19. stoljeću; crkva sv. Aldaberta, te crkva sv. Marije, poznatija kao bazilika. Cijeli trg okružen je nizom boljih restorana, pivnica i pubova.

Drugo upečatljivo odredište je svakako Kraljevski dvorac na brdu Wawel, u čijem podnožju se nalazi Zmajeva špilja. Legenda kaže kako je u doba kralja Kraka živio zli zmaj Smok Wawelski koji je redovito palio polja i radio veliku štetu po kraljevstvu. Kako bi primirio zmaja, kralj se dogovorio da se zmaju žrtvuju djevice iz sela i zmaj ih je puštao na miru. Međutim, jednog je dana ponestalo mladih djevica i na red je došla kćerka samog kralja. Kralj to naravno nije bio spreman dopustiti te je ponudio ruku svoje kćeri (djevice) onome tko ubije zmaja. I kako priča obično biva: mnogi vitezovi, junaci i plemići su pokušavali i pokušavali i svi su izginuli dok se nije pojavio jedan siromašni mladić koji je nagovorio nevoljkog kralja da mu dopusti ubiti zmaja. Kralju se nije svidjela ideja kako će jedan siromašni seljak oženiti njegovu kćer, ali kako nije vjerovao da će uspjeti, dopustio je mladiću da pokuša. Mladić je pred zmajevom spiljom zmaju ostavio ovcu napunjenu sumporom. Proždrljivi zmaj je pojeo ovcu i progutao mamac te zbog sumpora jako ožednio. Kako je pored njegove pećine tekla rijeka Wiszla zmaj se nagnuo nad rijeku i pio i pio dok nije popio pola rijeke. A svi znamo što se događa kada sumpor i voda dođu u doticaj. Ne dolazi do sumporne kiseline kao što se danas vjeruje, već se zmajevi napuhnu i eksplodiraju. I tako je Smok Wawelski umro od ruke siromašnog seljaka koji je oženio kraljevu kćer.

U samom kompleksu nalazila se i katedrala, koja je i danas katedrala Krakowa. U toj katedrali je većina poljskih kraljeva okrunjena, a dobar dio njih i pokopan. U samom središtu katedrale nalazi se grobnica sv. Stanislava, biskupa i mučenika.

             Iako u planu puta nije bilo predviđeno posjetili smo zloglasni koncentracijski logor Auswitz. Tišina … Patnja i bol… Sjećanja… Iako nismo bili, hvala Bogu, kao jedni od mnogobrojnih zatočenih, a nevinih ljudi, povijest nas je naučila mnogo toga i ništa lijepoga o ovome mjestu. To je bilo mjesto na kojem se nije pitalo zašto je netko tu, svi su oni bili krivi nacističkom režimu što nisu bili „jedni od njih“ i zato nisu zaslužili živjeti u „njihovom“ svijetu. „Blokovi“ s praznim sobama odišu hladnoćom, kreveti jedan do drugoga, tisuće i tisuće cipela, četki za kosu, putne torbe, zdjele, kosa ljudi… Zid plača i molitve za sve žrtve… Tamnice, ćelije u koje su smještali ljude veličine su jednog kokošinjca s rupicom na zidu kroz koju su dobivali zrak… „Kupaonice“ s tuševima… Jednostavno, ostanete bez riječi… A u glavi vam navire bujica pitanja koja se u konačnici svode na jedno: kako to čovjek , ljudsko biće,može učiniti drugome čovjeku? A pravog odgovora, naravno, nema…

Pretposljednji dan našeg hodočašća otišli smo na izlet u poljski rudnik soli Wieliczka. Početak Rudnika Soli u Wieliczkoj - jedno od najpoznatijih na svijetu rudnika datira se u srednjem stoljeću. Najstarija potvrda sačuvana do naše epohe to je privilegij Kralja Kazimierza Odnowiciela iz 1044 godine, u kojem grad dobiva svoj naziv – Wieliczka "magnum sal alias Wieliczka". U  gornjim dijelovima nalazi se muzej s dvoranama koje su posvećene događajima i ličnostima iz poljske povijesti, umjetnine napravljene od soli, dok se u donjem dijelu nalazi podzemna katedrala.

Svetu misu tog dana imali smo u poljskom nacionalnom marijanskom svetištu, koje se nalazi u Czestochowi, a smješteno je u podnožju planine Jasna Gora po kojoj je i dobilo ime. U Svetištu se čuva čudotvorna Gospina slika, a oko 4 milijuna hodočasnika godišnje hodočasti Crnoj Gospi, tako je nazivaju zbog boje lica. „U Jasnoj Gori u Marijinu srcu kuca srce poljskoga naroda ! “ - znao je reći blagopokojni papa Ivan Pavao II.

Posljednji dan hodočašća, nakon doručka i odjave iz hotela krenuli smo prema Budimpešti. Budimpešta je glavni grad Mađarske i glavni politički, industrijski, trgovački i prometni centar zemlje. Postala je jedinstveni grad 1873. spajanjem Budima i Obude na desnoj obali Dunava s Peštom na lijevoj (istočnoj) obali. Iako nas je dočekala kiša, razgledali smo Citadelu, Trg heroja, Vaci ulicu, Povijesni muzej, Budim, Matijaševu crkvu, vidjeli velebnu zgradu mađarskog parlamenta…  

U kasnim večernjim satima vratili smo se svojim kućama, nadahnuti još jednim hodočašćem, upoznati s kulturom i znamenitostima drugih naroda i s pitanjem: kuda nas putovi vjere i zajedništva vode sljedeće godine?!!