|
KRONOLOGIJA LIJEPOG DOGAĐAJA U OČIMA DOMAĆEG ŽUPNIKA SUBOTA (26. travnja) Lijepo je bilo biti svećenikom i vjernikom te subote prožete pjesmom, molitvom i susretom mladih u sjedištu naše biskupije, baroknom gradu Varaždinu, stadionu Slobode, travnjaku i tribinama napunjenima radosnim mladim srcima. Lijepo mi je bilo čuti mlade one sa KAJ, one sa ŠTO, one sa ČA, one koji su istim riječima i jezikom pjevali: „Isus, to najljepše ime“. Možda bi i onaj čovjek koji u svojem srcu ne doživljava na istinski način Boga, mogao u svojem srcu uskliknuti da upravo Božja blizina iz tih mladih ljudi, budućih očeva, majki, svećenika, redovnika i redovnica, razlijeva se i zahvaća one koji vjeruju i one koji ne vjeruju da počinju razmišljati. Bože daj da bude plodova i koristi od ovoga susreta. Tijekom programa više puta sam se okrenuo po stadionu a srce mi je jače zakucalo kad sam među tom silnom vojskom mladih ugledao i moje, naše mlade župljane koji su se zdušnom molitvom i pjesmom, pobožnošću priključili zajedništvu. Naših preko 40. mladih iz svih dijelova župe postali su tako misionari koji će kod kuće, među svojim vršnjacima i kolegama posvjedočiti Krista i Božju ljubav prema svakom čovjeku. Nakon mise puni žara jedan dio mladih krenulo je prema svojim autobusima, gdje su ih čekale naše animatorice i voditeljice iz župe Martina Kivač i Marija Mihac, te animiranjem u autobusu povele prema našem lijepom Međimurju i našoj starodrevnoj Svetođurskoj fari. Obitelji koje će ih primiti na noćenje zajedno sa mnom, ispred trgovine radosno smo čekali dva autobusa. Vidio sam na našim župljanima posebnu radost i jedva su čekali da ih „uzmu“ i odvedu kući. Sa mladima su stigla i dva svećenika, župnika: don Ante Zovko i vlč. Marijan Pavlović. Don Ante Zovko doveo je mlade iz riječkog područja iz župa: VELIKI BRGUD I MUNE,dok je vlč. Marijan Pavlović doveo mlade iz Čazmanskog kraja, župe: ČAZMA, VRTLINSKA, SAMARICA, IVANSKA. Šest župa i naša te večeri činile su prekrasan cvijet od sedam velikih latica kojeg neće sunce spržiti, voda odnijeti i koji će zauvijek ostati cvasti u našim srcima.
NEDJELJA (27. travnja) Svanuo je prekrasan dan, a raspoloženje je bilo veliko. Mladi gosti kod naših obitelji probudili su se odmoreni, nahranjeni ljubavlju svojih domaćina i hranom koju su (u Međimurju ne moreš biti gladen) za doručak pripremili. Župnici i vozač probudili su se na Župnom dvoru, te smo nakon doručka izmjenjivali iskustava u pastoralu kojeg imamo kao svećenici. Kad sam ja morao otići na jutarnje mise, kolege župnici su proučavali moje „Ftiče“, tj, nojeve koji su ih radosno promatrali. U deset sati mladi su se okupili kod naše župne crkve gdje je u 10,15 započeo program prije Svete mise. Drago mi je što se okupilo i mnogo naših mladih, djece, roditelja,starijih ljudi, onih dobre volje, koji su sa uživanjem upijali ono što su mladi gosti nama prezentirali preko riječi, pjesme, sviranja na flauti, prikazivanjem na platnu preko računala (za tehniku se pobrinuo naš ravnatelj škole gospodin Ivan Barić). Posebno bih pohvalio i naše mlade koji su svojom pjesmom i animiranjem predvodili program, a kasnije i pjevali na Misi. Lijepo je bilo čuti kako su svi skupa svjedočili za Krista. Nakon programa započela je svečana Sveta misa koju je na posebno duhovni način predvodio don Ante Zovko zajedno sa vlč. Marijanom i sa mnom. Don Ante je uputio mladima i svima nama mnogo lijepih riječi a svima nama će ostati ono njegovo: „Čovjek u sebi nosi Isusa i osjeća se mladim, makar i tijelo bilo staro, ako je Isus prisutan, ono je mlado“. Poslije mise na Župnom dvoru, pod sjenom stare lipe,organiziran je bio ručak u kojeg su ugrađeni darovi i dobro srce mnogih naših ljudi koji su pomogli da naši gosti iz Međimurja ne bi otišli gladni i žedni. Hvalevrijedno je bilo promatrati kako su ljudi kroz čitav tjedan donosili svoje darove na Župni dvor i govorili: „Kako je lijepo dati za mlade“. Budući da je trebalo malo više toga pripraviti i budući da župnik na Farofu nema toliko velikih pećnica, ono što se prikupilo u mesu, jajima, krumpirima, mlincima…..trebalo je pripremiti i poslužiti. Za to su se pobrinuli iz restorana i izletišta „Zelengaj“ obitelji Hranjec koji su tu ukusnu hranu podijelili mladima a i svima nama okupljenima. Za kolače i sokove koje je trebalo dijeliti brinule su se naše župljanke koje želim na posebni način pohvaliti,dok su se naši Crkveni odbornici pretvorili u prave uslužne djelatnike: „Za sve kaj je trebalo“. Lijepo je bilo blagovati uz milozvučnu glazbu naših mladih tamburaša uz splet raznih pjesama. Ali svemu jednom dođe kraj. Morali smo se rastati jer u ponedjeljak dolaze nove obaveze i dužnosti. Nekima je bilo teško ići, ali smo se dogovorili o jednom mogućem susretu u budućnosti na obostranu radost, da i mi svoj komadić hrvatske i međimurske zemljice tamo kod njih pokažemo. Poklonio sam župnicima i vozačima svakome jedno nojevo jaje uz napomenu da tu afričku pticu ne moraju gledati na televiziji kako hoda Afrikom, nego, neka i pozovu svoje župljane, ljude ovamo u Međimurje, k župniku svetođurskom, koji će ih radosna srca njima pokazati. Bio je to susret za sjećanje, a ja se hvatam pera i što prije sve to upisujem u župnu spomenicu da se takovo nešto divno ne zaboravi. NA KRAJU HVALA Hvala dragome Bogu koji nam je dao ove svete dane, tu radost. Dragi Bože daj da bude plodova ovog susreta u našim srcima, župi, domovini, čitavim svijetom gdje se Bog moli i slavi. Daj da i mladi iz naše župe budu vođeni Kristovim Svetim Duhom. Hvala obiteljima koje su prihvatile mlade na smještaj, koje su otvorile svoje vrata, jer u svakom srcu mora se naći mjesta za drugoga. Ovdje Vam navodim popis onih koji su prihvatili mlade. Oprostite ako neću spomenuti glavu kuće, već one koji su se na nedjeljnom susretu upisali.
Hvala mojim dragim župljanima i onima koji su se uključili kao naši a sada su nastanjeni u drugim župama, svima koji su doprinjeli materijalno i financijski da se moglo dogoditi ovako veliko slavlje. Sakupilo se mesa (svinjetine, piletine…..), kolača i klipića (domaćih i novih recepata), jaja, krumpira, sokova različitih okusa i boja, kruha donacije pekare Šercer iz D. Kraljevca, kapučina i kave, novaca koje su mi dali od srca: „Veličasni mi ne budemo pekli ali nate kupite kaj bude potrebno“. Sakupilo se…….. Sakupilo se mnogo ljubavi na jednom mjestu. Nisam ih ovdje navodio imenima kao one koji su prihvatili mlade na noćenje, ali zbog njihove ljubavi bit će zapisani duboko u našim srcima. Hvala ljudima koji su mi pomogli u organizaciji svega toga, crkvenim odbornicima, ženama koje su zdušno pomagale, restoranu Zelengaj koji je pripremao hranu, onima koji su radosni što ih spominjem, a one koje sam možda zaboravio da mi oproste, našim mladima na svirci, tamburašima na pjesmi, našem ravnatelju OŠ Hodošan (www.skola-hodosan.hr) Ivanu Bariću koji je sve to medijski popratio i koji će to sve staviti na internetske stranice župe, da svi koji su u svemu tome sudjelovali mogu to pročitati, a oni u svijetu, da vjeruju u Boga i župu koja diše punim plućima. Darko Kelemenić, župnik |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
cjelokupna obrada Iv€k! |