Župa Svetoga Jurja organizirala je hodočašće u
Asiz, Rim i Padovu, u vremenu od
5. – 10. kolovoza 2007. godine
Kao što smo i najavili, nakon povratka s hodočašća, iznosimo pregled i zanimljivosti putovanja. Možda pomalo opširan i dug, no bilo bi i nepošteno, a i nemoguće staviti sva ta oduševljenja Vječnim gradom, Vatikanom, Asizom i Padovom, sve te velebne spomenike, zgrade, zdanja u par crtica.
Oko 21 sat u nedjelju, 5. kolovoza, okupili smo se kod župnog dvora s nestrpljenjem očekujući ekskluzivan autobus i konačan polazak u vječni grad Rim. Iako je nastala mala zbrka oko sjedećih mjesta kao i pokoja riječ nezadovoljstva autobusom, ubrzo smo uz smijeh i neumorne zabavljače, neki i spavajući, krenuli na hodočašće u Rim.
¨Nakon noćnog putovanja stigli smo u naše prvo odredište; grad Sv. Franje – Asiz. Posjetili smo crkvu Sv. Porcijunkule točnije Crkvu u Crkvi – znamenitost koju je dao urediti upravo sam Franjo Asiški. Nakon kratkog razgleda obližnjeg samostana zaputili smo se na slavlje Sv. Euharistije u Baziliku gdje se nalazi grob Sv. Franje. Tu smo posjetili sam njegov grob, donji i gornji dio bazilike, razgledali Giottove freske… Slobodno vrijeme iskoristili smo za kupnju suvenira, obilazak staroga grada i vlastitu pobožnost. U popodnevnim satima nastavili smo put Rima, do našeg hotela – Summit Roma Hotel.
Idući dan svoja smo znanja sa satova povijesti, slušanja različitih predaja, mitova i legendi o antičkom Rimu, imali prilike obistiniti i potvrditi onu izreku : ˝Jedna slika znači tisuću riječi˝.
Posjetili smo prvu crkvu u kršćanstvu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji – baziliku Santa Maria Maggiore ( Sveta Marija Velika) . Uz ovu baziliku vezana je legenda u kojoj se govori kako je jedan bogati Rimljanin u snu čuo glas Majke Božje koja mu govori da pođe sutradan potražiti snijeg (a bio je mjesec kolovoz) i da na mjestu gdje ga nađe sagradi crkvu njoj u čast. Po predaji bilo je to 5. kolovoza 356. godine, datum na koji se i danas slavi Gospa Snježna. Karakteristika bazilike su Sveta vrta kroz koja su ulazi i izlazi samo za Svete godine. Zapamtili smo i pozlaćen strop s prvim zlatom koje je stiglo iz Amerike 1493. godine, a darovali su ga španjolski kraljevi. Za nas je posebno bilo značajno što se u njoj nalaze kosti sv. Jeronima, sveca iz naših krajeva i što su u njoj svoje prve mise služili dvojica hrvatskih kardinala - Alojzije Stepinac i Franjo Šeper.
Crkva Sveti Petar u okovima u koje je bio okovan u Jeruzalemu i Rimu bilo je naše iduće odredište. Ona je najpoznatija po tome što se u njoj nalazi Mojsije – lik koji je napravio slavni Michelangelo. Prikazan je trenutak prije nego što će razbiti ploče na kojima je Deset Božjih zapovijedi koje mu je Bog dao na brdu Sinaj. Ovaj sveti hram za nas Hrvate značajan je po tome što se u njemu nalazi grob Julija Klovića Croate, najslavniji minijaturist u povijesti.
Nakon toga posjetili smo samu antičku jezgru Rima. Koloseum, poznatiji kao Arena u kojoj su se prije svega održavale gladijatorske borbe najveća je građevina ovog tipa u starom rimu. Graditi su ga započeli još carevi iz obitelji Flavija, gradnja je započeta 72. godine u vrijeme cara Vespanzijana, a dovršen je u vrijeme cara Tita 80. godine. Uz njega se nalazi gladijatorska škola , slavoluk cara Konstantina i cara Tita koji je i sam ulaz nad svetom cestom u slavni Forum Romanum – trg na kojem se odvijao život antičkog Rima. Ime je dobio po tome što se u davna vremena nalazio izvan grada i bio nenastanjena močvara. Širenjem grada, Forum dolazi u središte, močvara se isušuje, i podižu se hramovi, bazilike, slavoluci… Najpoznatije iskopine Foruma su : Saturnov hram, Vespanzijanov hram,. Slavoluk Septimija Severa, Kurija (sjedište Senata), stara crkva Sv. Marije, hram Vestalki (čuvarice vječnog ognjišta)...
Kapitolskim trgom dolazimo do još jednog velebnog spomenika koji se nalazi uz samom podnožju brežuljka Kapitola – Oltar domovine. S Oltara se savršeno pruža pogled na Venecijanski trg i stup cara Trajana.
Venecijanskim trgom zaputili smo se do, zasigurno mnogima najljepšeg dijela Rima, najljepše znamenitosti grada, najveće i najljepše fontane u Rimu – Fontane di Trevi. I za nju se veže legenda kako je sagrađena, no zanimljivo je da se u nju, po opet nekoj legendi ili bolje reći vjerovanju, baca novčić sa željom da se opet vratimo u Rim. Živi bili pa vidjeli!
Cjenkanje je neizostavni dio kupnje na rimskim ulicama u što smo se uvjerili u slobodnom vremenu.
Predvečer smo posjetili najomiljenije sastajalište Rimljana, a i turista čiji središnji dio čini fontana u obliku barke – Španjolski trg s tzv. stepenicama ljubavi.
Znamenita građevina starog Rima svakako je Panteon poznat po kupoli neobične izrade i savršenog oblika . Na vrhu kupole nalazi se otvor promjera 9 metara kroz koji ulazi dovoljno svjetlosti da osvijetli cijeli Panteon. No budući da nema stakla na tom otvoru kroz njega može padati kiša, koja u cijelosti ne pada u unutrašnjost, a ono što padne odvodi se savršeno izgrađenim odvodnim kanalima ispod poda. Panteon se još naziva ˝Kraljica mučenika˝ i ˝grobnica umjetnika˝. Tu su pokopana dvojica tal. kraljeva : Emanuel II. i Umberto I. Nadomak Panteona razgledali smo i crkvu sv. Marija iznad Minerve.
Mjesto na kojem svoje radove javno slikaju i izlažu je Piazza Navona na kojoj se nalazi tzv. Fontana četiri rijeka, koju je izradio Bernini, a predstavlja četiri najveće rijeke svijeta: Nil, Ganges, Dunav i Rio de la Plate.
Umorni, izmučeni i oznojeni vratili smo se u hotel, gdje su oni najizdržljiviji osvježenje našli u bazenu. ☺
Srijeda je bila posebna. Rano ustajanje nije nam teško palo, iako bi prilegli još koji sat, no sama pomisao da ćemo vidjeti Svetog Oca i sjedište Katoličke crkve, vratila nam je snagu i osmjeh na lica. Kad se prijeđe linija bijelih mramornih ploča ispred Trga Sv. Petra ulazi se u najmanju, ali zasigurno mnogima jedinstvenu državicu svijeta – Vatikan.
Audijencija kod pape Bendikta XVI. Započela je u 10 sati. Oko 10 000 ljudi iz cijelog svijeta uz radosne povike, pljesak i pjesmu s nestrpljenjem je dočekalo Svetog Oca. Izmamile su se i suze na oči, jer nije mala stvar kad se naša zastava zavijorila među zastavam gotovo svih krajeva svijeta na riječi biskupa koji nas je pozdravio, nas Hrvate. Osjećaj i atmosfera koji se ne da opisati, koji jednostavno treba doživjeti i biti dio toga.
Razgledali smo naravno i samu baziliku sv. Petra, i okolne specifičnosti Vatikana.
Trg sv. Petra nastao je po zamisli Berninija. Izgrađen je u obliku nespojene elipse koja simbolizira otvorene ruke koje su spremne prihvatiti svakoga tko želi slijediti Krista. I sami stupovi koji omeđuju Trg postavljeni su u četiri reda tako skladno da kad se dođe u središte elipse vidi se samo prvi red supova, te su još jedan prikaz savršene arhitekture Grada. Nad njima se nalaze kipovi svetaca, ima ih 140. U sredini Trga nalazi se obelisk dovezen iz Egipta, a paralelno s njegove desne i lijeve strane nalazi se po jedna fontana. Kada gledamo prema Bazilici, s desne strane pruža se pogled na papinsku palaču do koje vode tzv. Brončana vrata. Papina radna soba nalazi se na posljednjem katu – drugi prozor s desna, odakle Papa svake nedjelje u podne moli Anđeo Gospodnji s narodom okupljenim na Trgu.
Sama bazilika sv. Petra podignuta je iznad groba sv. Petra da bi bila njegov veličanstveni nadgrobni spomenik. Svoj doprinos radu na bazilici dali su mnogi slavni graditelji, arhitekti i kipari, a dovršena je, uz mnoge obnove i nadogradnje, 1590. godine.
Pročelje bazilike odlikuje se nizom od devet balkona od kojih je onaj središnji nazvan Ložom blagoslova. S tog prozora Papa dijeli blagoslov "Urbi et Orbi " (gradu rimu i svemu svijetu). Središnja vrata bazilike remek su djelo zlatarske umjetnosti, dok su posljednja vrata zdesna tzv. Sveta vrata, koja Papa otvara uoči Svete godine ( svake 25 godine poseban je jubilej u kršćanstvu, a slavi se rođenje Kristovo). Ostala brončana vrata ulaz su u palače. Prije ulaza u baziliku nalazio se 14 m dugo predvorje. Unutrašnjost bazilike nikog ne ostavlja ravnodušnim. To je najveličanstvenije, sveto zdanje za slavlje obreda Katoličke crkve, prepuno umjetničkog blaga iz razdoblja renesanse i baroka. Zasigurno najveće graditeljsko djelo ikad ostvareno je Michelangelova kupola, visoka 120 m. Ispod nje je velebni brončani baldahin. Sa strane se nalaze brojne kapelice, a ispod kupole protežu se Vatikanske kripte u kojima se nalaze mnogobrojne papinske grobnice i starokršćanski sarkofazi. Tu se nalazi i grob blago pokojnog pape Ivana Pavla II.
Bili smo ,naravno, i u samoj kupoli koja je oslikana mozaikom, kao i na samoj vanjskoj strani kupole, odakle se pruža prekrasan pogled na Rim, Vatikanske vrtove, vatikanski muzej… Kao da smo bili nadomak neba.
Najljepše biserje Rima su Vatikanski muzeji do kojih vode veličanstvene spiralne stube. Ima više muzeja: Muzej Pio Clementino, Muzej Chiaramonti, Muzej Barccio Nuovo, Misionarski i Etrurski muzej, Etnografski i Egipatski muzej, Muzej poganskie i kršćanske sklupture, Pinacoteca i Siskstinska kapela. Zasigurno, ni one najveće antitalente za umjetnost, barem jedan pogled nije mogao ostaviti ravnodušnim i da nije izmamio oduševljenje. Jer ipak, sve je to Božji dar, ostvaren talentom i radom iznimnih ljudi.
Valja izdvojiti ,zasigurno, mnogima poznati "Posljednji sud" koji oslikava oltarski zid Sikstinske kapele koja je i danas sjedište svečanih ceremonija, među kojima se po čuvenosti ističe konklava. To je tradicionalno zasjedanje radi izbora pape što se objavljuje vjernicima dimnim signalima. Crni dim označava nastavaka zasjedanja, a bijeli dim da je došlo do izbora pape. Središnji dio svoda prikazuje događaje iz Knjige postanka. Sikstinsku kapelu oslikali su najveći umjetnički umovi: Michelangelo, Botticelli, Rosselili, Perugino, Pinturicchi...
Anđeoskim mostom došli smo pred tzv. Anđeosku tvrđavu, u blizini koje se nalazi i hrvatsko veleposlanstvo u Vatikanu. Nadomak Tvrđave nalazi se još jedan primjer moderne arhitekture nadahnute stilskim modelima prošlosti – Palača pravde.
Posljednjeg dana boravka u Rimu obišli smo, drugu po važnosti nakon sv. Petra, baziliku sv. Ivana Lateranskog, pokraj koje se nalazi sjedište rimske biskupije, čiji je biskup sam Papa. Bazilika je poznata po održavanju pet crkvenih sabora značajnih za kršćansku povijest.
Nedaleko bazilike nalaze se Svete stube ( Scala Sancta), one iste po kojima se Isusu uspeo Pilatu. Zgrada u kojoj se nalaze nazvana je Svetinjom nad svetinjama ( Sancta Sanctorum), jer se u njoj nalazi papinska kapela- Kapela sv. Lovre kao i mnoge svete relikvije.
Ujutro smo razgledali još baziliku sv. Pavla izvan zidina gdje nas se posebno dojmilo predvorje i pročelje uz baziliku i medaljoni papa na zidovima unutrašnjosti bazilike.
Posljednje odredište bile su katakombe – stara rimska groblja. To su bila i mjesta u kojima su se sakrivali prvi kršćani kada kršćanstvo još nije imalo slobodu djelovanja,, u prva tri stoljeća, kao bi slavili obrede. Rađene su kao podzemni hodnici, a sa strane u tim hodnicima su izdubine u koje su polagani mrtvi. Najpoznatije su katakombe sv. Kaliksta. Tu smo imali i sv. Misu.
Obišli smo i Hrvatski papinski zavod i crkvu sv. Jeronima.
Kasno navečer krenuli smo autobusom prema Padovi, našem posljednjem mjestu hodočašća.
Padova, grad u kojem je djelovao naš svetac Leopold Bogdan Mandić i Antun Padovanski, bilo je naše posljednje odredište hodočašća koje smo i završili uz svetu misu u samostanu Leopolda Mandića. Nadahnuti Duhom Svetim i sa obiljem Božjeg blagoslova prenoseći ga svojim obiteljima i bližnjima, nastavili smo put povratka u domovinu Hrvatsku , u lijepo naše Međimurje.
Nakon (ne)kratkog izvješća svima onima, koji će se bar na trenutak osvrnuti na ovaj tekst i pokušati doživjeti svu tu ljepotu i uklopiti se u duh koji smo doživjeli na svom hodočašću, prenosimo obilje Božjeg i Papinog blagoslova! Puno se toga još da opisati, napisati i reći, a isto tako i pet dana je premalo da bi se obišlo i razgledalo sve to. Također, kao što sam i spomenula, bolje nešto vidjeti nego sto puta čuti, tako isto ,nadam se, da će i ovo naše hodočašće, kratki prikaz ljepota i doživljaja hodočašća, potaknuti mnoge druge da se odvaže, dožive duh i vide veličanstvo Vječnoga grada, jer još uvijek... svi putovi vode u Rim!
Tekst: Mateja Vuk
Fotografije: Igor Ivković
