Kako smo putovali
(U prvi mah mislio sam
napisati malo heljastu priču u kojoj bi se svatko od
nas malo našao, zatim dodati neki interview pa gomilu slika.
Međutim, kako je ovo prilog koji će čitati i mnogi drugi
koji dovoljno ne poznaju finoće naše župe, evo
kratkog pregleda hodočašća).
Krenulo se u 4,05 iz Svetoga Jurja
u Trnju. Autobusi SPOJ-busa do tada su odradili kružna
putovanja po župi i pokupili vjernike na raznim mjestima.
Dvije bake bojale su se da ih ne ostave kod pila Svetog
Ivana Nepomuka u Čehovcu jer dok su uzbuđeno mahale vozači
bi mogli pomisliti da se to cure vraćaju iz diska. Krenulo
je 115 vjernika predvođenih župnikom vlč. Darkom Kelemenićem.
Animatori u autobusima bili su
župnik i Nenad Glavak. Razmijenili su se pozdravi i izmolile
nakane za sretan put.
Iako su svjetla u autobusu
pogašena rijetko je koga uhvatio san. Prekrasni vidici s
nove autoceste plijenili su pozornost i budili razgovore o
uspjesima naših graditelja i, normalno, skrenuli razgovore
na najbržu gradnju autocesta na svijetu - u deželi
Sloveniji. Stalo se na svratištu Ravna Gora. Svi su
pohrlili van, ostavili autobuse da se luftaju, a onda pred
sam polazak odmotali sendviče i ostalu papicu tako da je
miris hrane ispunio sve pore prijevoznih sredstava.
Rijeka. Ništ' posebno. Grad
smješten na uskom pojasu uz more, gužva na ulicama, miješa
se morski, cestovni i željeznički promet, desetine nebodera
paraju nebo i pokušavaju doseći zvijezde. Ali zato je bogati
trsatski kompleks samostana i parkova pun zelenila, lijepih
pogleda i što je najvažnije, prožet mirom vjerskog
života.Taj mir
remetio
je tek (nenamjerno) fra Serafin Sabol, animirajući nas
pjesmom, pozdravima i obavijestima.
Prvo se krenulo u Crkvu Gospe
Trsatske gdje se obilaskom oko
mramornog oltara u svetištu s likom Gospe Trsatske, djelom
G. Paccassiadara (1705.). Obišli smo i Kapelu zavjetnih
darova, zapalili svijeće te zavirili u Kapelu sv. Ante
Padovanskoga gdje je započela Sveta misa. Do sljedećeg
poziva mnogi su iskoristili priliku obaviti Svetu
ispovijest.
Na Križnom putu sudjelovali su svi
vjernici - hodočasnici donjomeđimurskog dekanata. Pjesmom i
smjernom molitvom do 10 sati obavljen je Križni put. Mnogi
su iskoristili priliku da s vidikovca po divnom sunčanom
vremenu vide cijeli Kvarnerski zaljev. Sinula mi je misao
kako kod nas nemamo ni malog brijega (osim Vukovoga)
da se nešto slično napravi u sjedištu Župe. Zamislite
procesije i susrete mladih na takovom mjestu!
Misa je započela u 10 sati na
vanjskom amfiteatralnom dijelu svetišta. Svećenici su ušli u
procesiji, a naši i pjevači drugih župa dali su obol
koncelebriranoj misi.
Nakon Svete mise započele su
slobodne aktivnosti. Papica, šetnja, fotografiranje,
kupovina svega i svačega. Mnogi su iskoristili priliku i
prošetali dugim stepeništem, Gradinom i obližnjim ulicama.
Krenulo se skoro na vrijeme; neka
župa u Opatiju, neka u crikvenicu, a po prvi puta naša župa
je posjetila Malinsku. U samom dolasku malo je zasmetao
vjetar i rijetki oblaci. Ali kasnije oslobodili se Međimurci
(i Zagorci) straha pa je od 13,30 do 18 sati topla voda bila
puna kupača. Gazda Branko Jambrović župniku i piscu ovih
redaka pokazao je zavidnu hrabrost kada se spuštao
naglavačke s tobogana.
U 19,00 sati krenulo se prema
zavičaju. Vožnja malo problematična tek u jednom autobusu:
ako uključiš ventilatore puše toplo, ako uključiš mikrofon
ne rade ventilatori. Ali dobra strana je da nije treštala
već uobičajena narodna glazba iz mnogih autobusa i
što je krunica kratila put. Stalo se u Sesvetama i napunilo
pluća svježim zrakom očišćenim kišom. 4 sata vožnje jednim,
a 4 i pol sata drugim autobusom i evo nas na području župe.
Ukupna ocjena - veoma lijepo,
poučno, zdravo za dušu i tijelo. Preporučamo svima da se
iduće godine pridruže i naravno, dopune priču o Hodočašću.
