Rok je rođen godine 1295. u Montpellieru, čudesno lijepom i starodrevnom gradu u južnoj Francuskoj, koji posjeduje jedno od najstarijih europskih sveučilišta, staru katedralu, muzej, galerije slika i biblioteke. Otac mu je bio grof, a njegovi su se pređi borili za oslobođenje Svete zemlje. Prema najstarijem Rokovu životopisu, koji je vrijedan povjerenja, roditelji su ga od Boga izmolili učinivši zavjet. Dulje su vremena bili bez poroda, a tako su željeli djecu. Molili su i zavjetovali se i Bog im je dao sina, koji će postati slavan svetac.
On je još prije nego je navršio 20 godina ostao bez roditelja. A on je tada prodao je sva svoja dobra, a novac podijelio siromasima te se kao siromašan hodočasnik uputio prema Rimu. Učinio je, dakle, ništa manje nego što Isus traži od svakoga tko želi biti savršen.
Rokov je kršćanski odgoj bio dubok, ušao je u njegovo srce, zahvatio ga i on se nije zadovoljavao površnošću, polovičnošću, već je velikodušno i nesebično darovao i žrtvovao sve. Na svome hodočašću u Rim Rok se zaustavio u Acquapendente gdje se dao na dvorenje okuženih bolesnika u bolnici, a učinio je s Božjom pomoću i nekoliko čudesnih ozdravljenja. Rok tu Isusovu zapovijed ljubavi prema bližnjemu shvaća i prakticira posve ozbiljno. Dvoriti okužene značilo je izložiti se stvarnoj opasnosti po vlastiti život. Koje onda čudo da je Bog njegov evanđeoski radikalizam potvrđivao i čudesima? Daljnja postaja Rokova hodočašća bila je Cesena, a onda Rim. Ondje se zadržao oko tri godine te se na povratku u domovinu zaustavio u Riminiju, Novari i Piacenzi. Sva su ta mjesta njegova putovanja bila ispunjena djelima ljubavi prema bolesnicima i tako se svečevo hodočašće za Krista pretvorilo u hodočašće ljubavi.
Rokova svetost bit će potvrđena još jednim dokazom: križem, patnjom. I bez toga ne može biti prave svetosti. Svetac je učenik i sljedbenik raspetoga Krista, zato mora biti dionik njegova kaleža, mora s njim piti čašu gorčine. U Piacenzi se Rok sam razbolio od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svog grada i on se osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha. Prizor su ovjekovječili toliki slikari (prikazano na slici desno).

Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, naišavši na bolesnog Roka u šumi, upusti se s njim u razgovor. Inače baš nije bio čovjek duboke vjere. Sveti je patnik učinio na njega izvanredan dojam. On se pod njegovim utjecajem obratio, prihvatio ga, njegovao ga, dok Rok nije ozdravio. Zadobivši zdravlje, Rok se vratio u svoj zavičaj, ali njegovu trpljenju još nije bio kraj. Iscrpljen od teške bolesti, bio je posve izobličen tako da ga nisu mogli prepoznati. Uhvatili su ga kao tobože sumnjiva tipa i špijuna te zatvorili. U zatvoru je proveo pet godina. Tada ga je još jedanput pohodila kuga. Svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je. Preminuvši odano u Gospodinu 16. kolovoza 1327., bi od Gospodina odmah proslavljen raznim čudesnim znakovima. No Gospodin će svoga vjernog slugu proslaviti još i više jer će ga vjernici štovati kao malo kojeg sveca.

Štovanje ovog sveca su uvelike proširili franjevci i kapucini. U Rimski martirologij ga je unio papa Grgur XIII.. Taj unos kasnije potvrđuje i papa Urban VIII..
 

Po vrhu, koji je po njemu je dobio ime, dobio je ime i istoimeni tunel, drugi najduži u Hrvatskoj, na autocesti Zagreb- Split.
Sveti Rock, Scilla (Italija).Zaštitnik je mnoštva mjesta.

U Hrvatskoj, to su: Bibinje, Virovitica, Stari Grad, Sutivan, Kreševo, Prapatnice, Klana, Benkovec (Mala Subotica), Lumbarda, Šepurine, Drniš, Lovinac, Sveti Rok u Lici, Zaton, Jazavica, Roždanik, Galgovo, Udovičići kod Otoka...
Izvan Hrvatske, od značajnijih naselja, za zaštitnika ga imaju: Subotica, Bereg u Bačkoj (od 1873.), Carigrad i ini.
Zaštitnik je oboljelih od gube, kuge i kolere (i općenito od zaraznih bolesti), invalida, kirurga, protiv bolesti životinja (posebice pasa).
Na dan sv. Roka, Rokovo, postoje tradicije hodočašćenja svetištima. U Hrvatskoj, vjernici župa Hreljin, Kostrena, Krasica, Kukuljanovo, Praputnjak, Škrljevo i Zlobin hodočaste Majci Božjoj Trsatskoj.
U neretvanskom kraju, vjernici posebno slave sv. Roka od 1761. godine, a hodočaste mu na kapelicu na vrhu brda Rujnice, s desne strane obale Neretve.

U našoj župi imamo kapelu Svetog Roka u Čehovcu. Mjesno proštenje održava se u pravilu u nedjelju koja je najbliža spomendanu zaštitnika mjesta Čehovec (lokalna uprava je Grad Prelog u Međimurskoj županiji).

O imenu Rok
Sveti Roch ili Rocco (arapski: روكز‎ ;albanski Shën Rroku; njemački i latinski: Rochus; katalonski: Roc; talijanski: Rocco; francuski: Roch; maltese: Rokku; španjolski, portugalski: Roque; slovački: Roch or Rochus; slovenski: Rok; hrvatski: Rok or Roko; mađarski: Rókus; grčki: Ρόκκος); Također se može pronaći ime Rock u Engleskoj.

Rok je muško ime, gotovo u potpunosti hrvatsko. Značenje imena dolazi od latinskog Rochus od nord. hrokr - visok čovjek. Rok je relativno često ime, među prvih petsto muških imena u Hrvatskoj, gdje danas živi preko dvjesto osoba koje nose ovo ime.
Najviše osoba nazvanih Rok rođeno je u novom tisućljeću, a najmanje sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Relativno najveći broj osoba s imenom Rok slavi rođendan 16. kolovoza.
Većina osoba koje se zovu Rok žitelji su Zagreba (ukupno četrdesetak), Bistre (dvadesetak) te Preloga (manje od dvadeset). S obzirom na broj stanovnika, Rok najčešće je ime među stanovnicima Bistre gdje se svaki tristoti stanovnik tako zove.
Nadimci: Rokac, Rokan, Rokec, Rokelo, Roki, Rokica, Rokina,