Viktorin, Viktor,
Nicefor, Klaudije, Dioskor, Serapin i Papij bilu su
Korinćani koje su prognali u Egipat nakon što su
ispovjedili svoju vjeru pred prokonzulom Tercijem.
Umrli 25. veljače 284. godine mučeničkom smrću u Diospolisu, u Thebaidi,
tijekom vladavine Decija, pod upraviteljem Sabinijem,
zbog svog kršćanstva.
Nakon različitih oblika mučenja, Viktorin je ubačen u
veliki mužar (prema Grcima napravljen od mramora). Tada
su ga krvnici počeli udarati po nogama i stopalima
govoreći sa svakim udarcem: "Poštedi se, jadniče. O tebi
ovisi hoćeš li izbjeći smrt samo ako se odrekneš svoga
novoga Boga." Prefekt se razbjesnio zbog njegove
ustrajnosti, i naredio da ga udaraju po glavi dok je ne
smrskaju. Pogled na grozote koje su se dogodile
Viktorinu učvrstile su gorljivost njegovih prijatelja, i
nisu ih oslabile kako je to upravitelj očekivao.
Kada je nasilnik prijetio Viktoru istom smrću kao
Viktorinu, on mu je samo zaželio da požuri i pokazavši
na avan rekao: "U njemu je za mene pripremljen spas i
istinska sreća!" Istog trenutka bačen je u avan i
pretučen na smrt. Nicefor, treći mučenik, bio je
nestrpljiv u očekivanju, pa je sam skočio u krvavi avan.
Sudac, raspaljen njegovom hrabrošću, zapovijedio je da
ga ne samo jedan nego više krvnika odjednom udara na
isti način. Tako je Klaudije, četvrti po redu, bio
isjeckan na komadiće a komadići njegovih zglobova su
bačeni pred noge onih koji su još živjeli. On je
izdahnuo nakon što su mu noge, ruke, stopala, dlanovi i
bedra bili odsječeni.
U jednom trenutku nakon što su Viktorin, Viktor, Nicefor
i Klaudije već bili ubijeni, upravitelj je pokušao
urazumiti ostale zatvorenike da se odreknu svoje vjere.
"Mi bismo radije da nas mučite još većim mukama nego što
se možete domisliti.", odgovorili su jednoglasno.
"Nikada nećemo izdati povjerenje koje dugujemo našem
Bogu niti ćemo zanijekati Isusa Krista našeg Spasitelja,
jer On je naš Bog po kome postojimo i kome težimo."
Razbješnjeli tiranin naredio je da Diodora živoga spale,
da Serapinu odrube glavu, a Papijana da utope. Ovi
mučenici se spominju u rimskim martirologijama i drugim
zapadnim martirologijama 25. veljače. Međutim, grčka
Menaea i Menologija cara Basila Porfirogeneta časte ih
21. siječnja, na dan ispovijedi njihove vjere u Korintu.
(Benedictines, Encyclopedia, Husenbeth)
|