Oko
godine 190. sv. Irenej, lyonski biskup, zapisao je o
svetom Polikarpu: "Bio je učenik apostolâ te prijatelj
mnogima koji su vidjeli Gospodina. Sami apostoli
postavili su ga za biskupa Azije u crkvi Smirne."
Tertulijan, navodeći predaju crkve u Smirni, piše da je
Polikarpa za biskupa postavio sam sv. Ivan, apostol.
Bilo je to negdje oko 100. godine. Dok je Polikarp bio
još mlad biskup, pružio je gostoprimstvo mučeniku sv.
Ignaciju Antiohijskom, koji mu je iz Troade upravio
pismo. U tom je pismu ocrtan duhovni profil sv.
Polikarpa. On je dobar pastir, nepokolebljive vjere te
hrabar borac za Kristovu stvar. Ignacije piše: "Nazivam
se sretnim što sam smio vidjeti tvoje čisto lice kojim
ću se moći i dalje u Bogu radovati." Ignacije hvali
Polikarpa "zbog njegova u Bogu usidrena mišljenja, koje
je čvrsto kao da je sazdano na tvrdoj stijeni" i zbog
toga je čeznuo za njim kao putnik u oluji za lukom.
Značajne su to riječi jer otkrivaju kako je sv. Polikarp
svojom ličnošću silno djelovao na svoje suvremenike.
Euzebije Cezarejski u svojoj Crkvenoj povijesti spominje
kako je Polikarp svršetkom godine 154. ili početkom 155.
"došao u Rim da s Anicetom raspravlja o danu Uskrsa". O
tom se pitanju papa Anicet i Polikarp doduše nisu
složili, ali su se ipak rastali u miru. Čak je Anicet
prepustio čast Polikarpu da on predsjeda Euharistiji.
Sv. Polikarp je pretrpio mučeništvo na stadionu u Smirni
23. veljače 155. oko dva sata poslije podne u dobi od 86
godina. O njemu nam je sačuvano divno svjedočanstvo u
Poslanici smirnske Crkve koju je napisao očevidac. To je
jedan od najljepših mučeničkih izvještaja. Rese ga
trijeznost, dostojanstvo, a tko ga čita ostaje pod
dubokim dojmom. Mučenik Polikarp je kao divna i ugodna
žrtva.
Pozvan da prokune Krista, Polikarp je uzviknuo:
"Osamdeset i šest godina mu služim i ništa mi na žao
nije učinio. Kako mogu grditi svoga kralja koji me
spasio."
Evo jednog većeg isječka iz Poslanice smirnske Crkve o
mučeništvu svetoga Polikarpa! "...Kad je lomača bila
pripravljena,
Polikarp svuče sa sebe odijelo, odriješi
pojas i poče se izuvati. Prije to nije mogao učiniti jer
su svi vjernici svakako nastojali da ga se dotaknu. Već
prije mučeništva bio je ukrašen izvanrednom dobrotom
poradi svoga sveta života. A sad je tu stao nasred
pripravljene lomače. Kad su ga htjeli prikovati čavlima,
odvrati im: 'Pustite me ovako. Tko mi je dao snage da
trpim vatru, dat će mi jakosti da je mogu mirno i
podnijeti i to bez vaših pomagala!' Zato ga ne
prikovaše, nego samo svezaše. A on, otraga vezanim
rukama kao ovan-zvonar izlučen iz velikog stada i
pripremljen za žrtvu Bogu ugodnu, divnu, pogleda na nebo
i reče: 'Gospodine, Bože svemogući, Oče ljubljenoga i
blagoslovljenoga Sina Tvoga Isusa Krista! Mi smo Te po
njemu upoznali. Bože anđela i nebeskih sila, svega
stvorenja i svih pravednika koji žive kako Ti hoćeš.
Hvala Ti, što si me učinio dostojnim da baš danas i baš
u ovaj čas budem zajedno sa svetim mučenicima dionik
čaše Tvoga Krista, da jednom i tijelom i dušom uskrsnem
na vječni i neuništivi život Duha Svetoga. Bože
istiniti, o da me danas primiš među svoje mučenike kao
žrtvu divnu i ugodnu, kako si je pripravio, predodredio
i sada ispunio! Za sve to hvalim Te, blagoslivljam Te i
slavim Te po vječnom i nebeskom svećeniku Isusu Kristu,
Tvome ljubljenom Sinu, po kojem nek je slava Tebi,
zajedno s njim i Duhom Svetim, sada i u sve vjekove.
Amen!'
A kada izreče 'Amen' i završi molitvu, sluge ognja
potpališe vatru. Kad se razbuktao plamen, ugledasmo čudo
mi kojima je bilo dopušteno gledati taj prizor i koji
smo zato ostali na životu da možemo drugima priopćiti
što se dogodilo. Plamen se izvio u luk i nadu se poput
ognjenoga brodskog jedra i u krugu opkoli mučenika. A on
u sredini nije sličio opaljenom tijelu, nego pečenu
kruhu, i sjao je poput srebra i zlata u peći. A mi smo
osjetili tako ugodan miris kao da miriše tamjan ili koja
druga mirisava tvar..."
Sv. Irenej u pismu Florinu navodi da je "Polikarp slao
pisma obližnjim crkvama kako bi ih utvrdio, ili nekoj
subraći kako bi ih opomenuo ili potaknuo". Od svega toga
sačuvala se samo njegova poslanica Filipljanima,
napisana malo poslije mučeništva svetog Ignacija godine
107. U njoj Polikarp hvali Filipljane što su pružili
gostoprimstvo mučenicima Ignaciju, Zozimu i Rufu na
njihovu putu u Rim. Potiče ih na vjernost Evanđelju te
nauku njihova velikog učitelja sv. Pavla. "Ni ja ni tko
drugi meni sličan ne može se približiti mudrosti
blaženog i slavnog Pavla koji je, dok je bio kod vas,
točno i sigurno naučavao riječ istine pred tadašnjim
ljudima, a nakon svog odlaska pisao vam je i pisma. Ako
ih pažljivo proučite, napredovat ćete u danoj vam
vjeri..."
Sv. Polikarp potiče Filipljane na molitvu, da budu
apostoli molitve. On o tome piše: "Molite za sve svete!
Molite, također, za kraljeve, za vlasti i knezove, za
one koji vas progone i mrze, i za neprijatelje križa, da
vaš plod bude očit svima, da budete savršeni..."
Duhovnost je sv. Polikarpa veoma slična duhovnosti sv.
Ignacija Antiohijskog, a obje izviru iz Četvrtog
evanđelja te iz poslanica svetog Pavla.
Polikarp je
ispunio preporuku svog prijatelja Ignacija: "Stoj čvrsto
kao nakovanj pod udarcima!" Za njega je život bio Krist.
Ono što je pisao Filipljanima i sam je vjerovao i toga
se držao. "Bez prestanka ostanimo čvrsti u našoj
nadi, u
zalogu naše pravde, to jest u Isusu Kristu...
Nasljedujmo njegovu strpljivost, i ako trpimo zbog
njegova imena, iskazujmo mu slavu! Ta sâm nam je on u
sebi pružio primjer i u taj smo povjerovali." Za
Polikarpa su savršeni nasljedovatelji Krista mučenici.
Oni su "nasljedovatelji istinske ljubavi". Zato je i
svako mučeništvo kao neko drugo Evanđelje, očitovanje
najuzvišenije ljubavi.
"Gospine Bože svevladaru, blagoslivljam Te što si me
učinio dostojnim ovoga dana i ovoga časa da primim dio u
broju mučenika, u čaši Tvoga Krista"! (sveti Polikarp)
"Anđelu Crkve u Smirni napiši: Ovo govori Prvi i
Posljednji, onaj koji umrije i oživje: Poznam tvoju
nevolju i tvoje siromaštvo, ali ti si bogat. Ostani
vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac - život. Nemoj se
bojati muka što te očekuju: đavao će ubrzo neke između
vas baciti u tamnicu da budete podvrgnuti kušnji" (Otk
2,8-10).
Slike
desno:
Title:Saint
Polycarp
Artist:Burghers,
Michael (Amsterdam, c. 1650 - Oxford, 1721)