Intervju

(stranice 10. -12.)

1. Kratko se predstavite – da znamo s kim imamo posla

Rođen sam jednog zimskog dana, po pričanju roditelja ez muke nekad je bilo dosta snijega i dok je sunce neumorno svojim zrakama htjelo probiti hladnoću. To znači da je i moj takav put. Ušao sam u svijet, ugledao bjelinu dana, osjetio majčinu i očevu toplinu, a sunčeve zrake je moje srce koje želi probiti led čovjeka u njegovoj hladnoći. Ime mi je Darko a to znači da sam darovan za Boga i svakoga.

2. Kad ste krenuli u prvi razred osnovne, s koliko godina?

U prvi razred sam krenuo sa sedam godina «davne» 1976. godine. Netko bi rekao po današnjem izgledu da sam bio najjači i najdeblji u razredu, ali za sadašnje stanje su krive moje oči i zubi koji su to nakosali.

3. Recite nam kako ste osjetili Božji poziv?

Za Božji poziv mogu reći da je bio isprošen od časa rođenja. Naime kad sam se rodio, moja strina Jela mi je u kolijevci stavila u ruke molitvenik, zaplakala i rekla: "Daj Bože da to dijete bude svećenik, da barem netko za mene služi svetu misu." Njezina molitva se ispunila. No, Božji poziv se ne dobiva odmah, nego kako čovjek sazrijeva, tako u njemu izgara ljubav za svećeništvom.

4. Pohađali ste klasičnu gimnaziju na Šalati, bili ste u sjemeništu, ali iz tajnih izvora doznali smo za još neku školu ?

Da istina je. Budući da se naša klasična gimnazija nije priznala u ono vrijeme kao javna škola, uz blagoslov biskupa i poglavara mogli smo ići i polagati ispite na još jednoj državnoj školi. Tako sam ja polazio u jezičnu gimnaziju u Križaničevoj ulici u Zagrebu. Bilo je naporno ali treba zasukati rukave jer bez muke nema nauke.

5. Opišite nam ukratko Vaše studijske dane.

Može se reći da u svakog studenta su najljepši studenski dani, pogotovo kada se ne približavaju kolokviji ili ispitni rokovi. No, mi kao nadobudni studenti kroz šest godina studija mnogo smo toga naučili. Moram priznati da sam se bojao jedne stvari, a to je bilo kako ću kao svećenik stati pred ljude i prodikuvat im. Svi samo tebe gledaju, ili ako si dosadan dremuckaju, te slušaju mudrosti ali i Božju riječ. Treba se paziti kako se govori jer na misu dolaze ljudi i intelektualci i oni koji imaju malo manje talenata ali ipak znaju što je župnik govorio.

6. Iz opet nekih tajnih veza doznajemo da ste za Papinog dolaska u Zagreb bili uz njega cijelu misno slavlje. Pa je li to moguće?

Da, imao sam tu čast da Papi držim mikrofon za vrijeme njegovog prvog posjeta Hrvatskoj. Njegov lik, lice, odsjaj dobrote uvijek će mi biti u sjećanju. Pa ako u životu ne budem više vidio tako blizu sebe Papu, taj jedanput mi je bilo dovoljno. No i naš velečasni Mladen Vuk imao je istu takovu čast.

7. Jedanput ste nam pričali – nama mladima – o raznim dogodovštinama na bogosloviji pa opišite nam jednu, npr. kolinje…

Bila je to ekipa snova. Nas četiri "muža" po kilaži bavili smo se tim aktivnostima. Kad nas je svinja zagledala onak jake dosta joj je bilo i sama je od sebe klonula. U našoj ekipi tko se nije dobro snalazio morao je za kaznu čistiti crijeva i podbrivati glavu. U Bogosloviji nas je bilo svaki dan na košti do 200, pak je onda trebalo i mesa. Te životinjice su jele i našu kuruzu i druge stvari koje mi rado prikupljamo za sjemenište.

8. Gdje ste bili kapelan, koliko dugo i kakva iskustva nosite odande?

Kapelan sam bio u Lepoglavi, ali ne iza rešetki, nego vani na slobodi, makar sam i osuđenicima svaki tjedan služio mise, ispovijedao ih i s njima razgovarao. Tu sam upoznao ljude iz čitave naše domovine. U zatvoru smo osnovali zbor, svakako muški, i imali na repertuaru  puno pijesama. Jednom je došao u posjete i naš biskup Marko, te kao dobar otac sa njima očinski razgovarao kao sa izgubljenim sinovima da se vrate ocu. Na početku mise smo zapjevali: «Kriste u tvoje ime sad smo ovdje svi.» Zamislite to u zatvoru zapjevali. No na kraju mise opet zapjevali biskupu i meni: «Ostani s nama Gospodine» Ali nismo ostali nego smo otišli. Biskup se mnogo puta toga sjeti pa zna prepričavati po svečanostima.

9. Kako Vam je bilo kad ste došli u našu župu, kao prvu Vašu župu, koja nije baš mala, odgovornost župnika je velika,…, je li Vas bilo strah?

Kad sam došao za župnika odmah sam Vam rekao da ste imali do sad visokog i mršavog župnika, a sada malenog i debelog. Mogu slobodno reći da sam radostan što sam ovdje župnik. Iako je župa velika, u mojem srcu nastojim napraviti mjesta za svakoga čovjeka. Možda me bilo od početka i strah ali sam čitav svoj život stavio u Božje ruke. Želim biti Vama župnik, a još više želim biti s Vama čovjek. Zahvalio bih se ljudima koji su me prihvatili kao svoga sina, iako sam rođen tamo preko Drave, tamo gdje je komadić moje zemljice. Ako se jednog dana preselim u vječnost, jer nikada ne znamo ni dana ni časa iako smo mladi i ako ču slučajno biti župnikom negdje u Međimurju, međimurska sveta zemlica neka grije mrtvo tijelo vašeg suseda i župnika Zagorca.

 

11.  Jesmo li teški ljudi (mi Međimurci ) ili smo dobri sosedi?

Ne doživljavam čovjeka kao Međimurca, Zagorca…, nego samo kao čovjeka. Vidim da i vi podržavate ljude one preko Drave. A tko se nije naučio kupati u Dravi?

12.  Najdraža životinja ? (Osim noj)

Teško pitanje. Reći ću vam da mi je najdraža životinja jedna velika ptica koja šeće župnim dvorištem. Vidite da nisam spomenuo noja.

13.  Koliko vidimo, ili volite raditi vani ili ste prisiljeni na rad, no koji posao Vam se u dvorištu ili vrtu najviše sviđa?

Rodio sam se kak seljak u seljačkoj obitelji. I bilo bi mi žao kad vidim svoje drage i vrijedne međimurce kak se mučiju a ja da budem lijeni i bez traktoreka u ruci. Kako je lijepo kada se pokraj mene netko prepela sa velikim traktorom i kad si lijepo mahnemo.

14.  Najslađe voće?

Pokušajte pogoditi. No, da Vam malo olakšam, jedva čekam zlatni delišes u našem župnom voćnjaku.

15.  Evo po vremenu napokon se približava pravo proljeće ( nadajmo se ) hoćete li opet uzeti bicikl u ruke i imati turneju po Međimurju?

Pa mogao bih i treći put na dijetu, ali čekam ponedjeljak. Svakako planiram uzeti u ruke biciklin, pa pozivam sve koji mi se žele pridružiti, dobiti kondiciju, skinuti kile. Za prvi put nam bude dosta do Preloga i natrag.

Dragi Bože daj da nam ovo vrijeme ne bude kratko,

 Jer kad Vam što treba, tu je Vaš župnik Darko.

Hvala Vam i budite nam živi i zdravi.

 

Ù Povratak na stranicu Glasnika  Ù

F Povratak na župnu stranicu  F