Reportaža

Marije Tot

(stranice 16. i 17.)

 

Božić u srcu:

Dom za starije i nemoćne osobe “Strahija” u Hodošanu

 

 

Dom za starije i nemoćne osobe u Hodošanu počeo je s djelovanjem1996. godine. Tada su bile zaposlene dvije medicinske sestre, a danas zapošljava dvadesetak stručno obrazovanih djelatnika, medicinskih sestara, fizioterapeuta, bolničara, njegovatelja, kuhara te ostalo potrebno osoblje. Odgovorni ljudi koji su osnivači te ustanove članovi su obitelji Strahija, supružnici Biserka i Đuro Strahija te sin Siniša. Korisnicima je osim stručne pomoći omogućeno i razna druženja te aktivnosti kao organizirane svete Mise i ispovijedi u domu. u suradnji s Župnikom organizira se jednom godišnje posjet Svetišta u Mariji Bistrici, posjeti kud ova te razni drugi susreti.

Starost kao sastavni dio životnog puta donosi čovjeku i lijepih i teških trenutaka, no ono po čemu je starost neprocjenjiva i očarljiva  iz perspektive promatrača, zasigurno jest bogatstvo iskustava, a ponajviše sjećanja. Kao djelatnica ove ustanove često imam priliku radovati se i uživati u tom bogatstvu kojim me daruju oni s kojima dijelim na neki način kroz svoj posao svoj i njihov životni put. Božić kao vrijeme radosti, zajedništva i ljubavi zasigurno u svakom čovjeku budi lijepe i nezaboravne trenutke iz prošlosti i budi nadu u budućnost. Želeći nekako zahvaliti onima koji su sa mnom podijelili radost svojih sjećanja na Božić, donosim ih ovdje napisane, a vama dragi Čitatelji neka ta prekrasna sjećanja ispune srce svakom nadom, jer Božić jest blagdan Nade, Ljubavi i Mira, a isto tako neka ove slijedeće riječi koje čete pročitati budu za vas jedan poticaj da nikad ne posustanete u darivanju ljubavi bližnjemu, a i poziv da posjetite naš dom i na taj način podijelite radost onima koji nas mogu poučiti mudrosti života i koji su na životnom putu na kojeg ćemo svi jednog dana kročiti.

 

Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe i što god želiš da drugi tebi čini, čini i ti njemu.

 

Vadlja Matilda (70. god.):

“Razmišljanje o Isusu čini me sretnom. Rođenje Božjeg Sina radost je za svakoga, a pogotovo za bolesnog čovjeka koji živi stalno na jednom mjestu i ima vremena za razmišljanje. Teško mi je, jer ne mogu ići u Crkvu stopostotni sam invalid, ali sjećam se da je u

obitelji Božić bio radostan događaj iako smo bili siromašni. No spokojstvo i sloga koji su nas okruživali tih dana nadopunjavali su to siromaštvo neopisivim bogatstvom sreće, nade i jakosti koju može dati samo Isus.”

Marija Martinec (72. god.):

“Navikla sam se na život ovdje, na ljude s kojima osjećam povezanost, bliskost i zajedništvo. Božić budi poseban osjećaj kojeg jako teško mogu opisat, samo znam da mi srce ispunjava radošću, milošću i mirom.”

Marija Tompić (83. god.):

“Na Božić smo uvijek svi bili zajedno pa smo se tom blagdanu uvijek veselili. U vrijeme kad sam bila mala, u kuću smo nosili slamu na kojoj smo spavali kao i naš mali Isus. Božić su nam uvijek prvi čestitali djed i baka, a od djeda bi smo uvijek dobivali rakiju s medom. Danas sam se pomirila sa svime no još uvijek mi fali dom. Djeca su mi po svijetu, razdvojeni smo, ali iako daleko povezani smo sjećanjem i ljubavlju koju osjećamo jedni za druge.”

Ana Lončarić (90. god.):

“Božić je za mene najljepši dan. Iako nisam

s obitelji, već sam dvadeset i dvije godine sama, još uvijek ih osjećam u srcu. Svim ljudima bih poručila da Božić donosi mir, blagostanje i ljubav koja ispunjava svako srce, ali neka se otvore tom događaju, neka se Isus rodi u njihovim srcima.”

Amalija Željeznjak (73. god.):

“Rođena sam kao Kršćanka i Božić mi je uvijek bio najmiliji blagdan, no jer sam sama postaje mi nekako tužan, nedostaje mi moja obitelj, ali ostaje mi nada. Svim ljudima želim mir, da se poštuju međusobno, bez obzira na boju kože, rasu, nacionalnost, vjeru

i stranačku pripadnost. Poručujem svima da iz svog srca istisnu mržnju i otvore srca svakom čovjeku i svemu što nas okružuje.”

 

Ù Povratak na stranicu Glasnika  Ù

F Povratak na župnu stranicu  F